Ako u nekim drugim brojkama možda i kaska za glavnim gradovima balkanskih država, kada je riječ o “stalnoj postavci” uličnih grafita, Pogorica ne da ne zaostaje, već i prednjači na planu pop art dekoracije svojih zidova.
Urbana umjetnost ili vandalizam? Ili, možda, “umjetnički vandalizam”… Doživljaj grafita nosi manje-više iste dileme u svim krajevima svjeta.
Podgorica se svojom bogatom “ponudom” natpisa i slika na zidovima zgrada uklapa u navedenu dilemu. Naročito njen najurbaniji kvart , kolokvijalno nazvan “Preko Morače”, u kojem gotovo da nema zida koji nije ukrašen (ili izbrljan) grafitima.
Po brojnosti uličnih slika i natpisa ovaj kraj Podgorice mogao bi da parira bilo kojem kvartu većih balkanskih gradova. U našim fotogalerijama ponudili smo samo djelić “prekomoračke postavke” uličnih umjetnika. Tu je i nekoliko monumentalnih grafita koji su ukrasili zidove u centru grada. Dok smo fotografisali jedan od atraktivnijih prekomoračkih grafita domaćica koja je provirila kroz prozor tačno iznad slike, upitala je “oće li se krečit ovaj kastig? Mi da plaćamo ne možemo e će ga odma opet oslikat”.
Pod grafitima se podrazumijeva svaka slika ili slovna poruka ispisana na javnom mjestu sprejevima u boji. Kao i u svakoj drugoj likovnoj ekspresiji i u ovoj su razlike u kvalitetu i sadržaju ogromne. U zavisnosti od maštovitosti i talenta autora prostor tako može da bude obogaćen ili zagađen ovim crtežima. Bez obzira na kvalitet djela, međutim, zbog prostora na kojem se graffiti “izlažu” uvijek ostaje problem sažet u krilatici “ukusi su različiti”.
Likovni kritičari prepoznali su osam osnovnih vrsta grafita: tzv. tagovi, bombs, throw-ups, pieces, top to bottoms, end to ends, whole cars i whole trains. Ubjedljivo najbrojniji su boms i pieces. Grafiti “bombe”se rade u dvije boje i rade se brzo i po mogućnosti na mjestima na kojima je to zabranjeno. “Pieces graffiti” su mnogo složeniji i zahtjevniji, sadrže mnogo boja i crtačkih efekata… Prema definiciji razlika između grafita u slikama i murala je u tome što se prvi rade bez dozvole vlasnika zida.
Prvi grafiti u istoriji nastali su još u antičkom dobu. Ispisivali su ih i stari Heleni i Rimljani. Poznati su bili graffiti ispisani u Pompeji od kojih bi jedan od poznatijih dobro stajao i danas na bilo kojoj urbanoj tački planeti: “Moj muž nije na prodaju”.
Danas su grafiti sastavni dio hip-hop subkulture pa najčešće predstavljaju vid protesta zbog druševnih problema i anomalija. Ne slučajno, jedini muzej grafita na svijetu nalazi se trenutno u Bronksu.
Možda najpoznatiji grafit u Podgorici nalazi se na raskrsnici ispred mosta Milenijum i posvećen je jednom od najpoznatijih rok umjetnika bivše Jugoslavije, frontmenu kultnog benda iz osamdesetih godina prošlog vijeka “Ekatarfina velika” Milanu Mladenoviću. Ispod ogromnog crteža legendarnog rok poete ispisan je grafit navijača Budućnosti.
Simbioza navijačkih i hip hop grafita prisutna u svim kvartovima Podgorice, ali Preko Morače je standard. Iako su pisani tragovi navijača Crvene zvezde i Partizana na podgoričkim ulicama brojni, grafita sa obilježjima i imenima beogradskih klubova u širem centru gotovo da nema. Objašnjenje ovog fenomena je jednostavno: pravi grafit se radi najmanje deset minuta a to je predug period u krajevima gdje je vladavina “varvara” apsolutna…
Tifozi Budućnosti su, međutim, iskazali tolerantnost prema jednom navijaču rimskog Lacia.
Među likovima koji se najčešće pojavljuju na podgoričkim grafitima prednjači revolucionar Ljubo Čupić. NVU Crnogorska alternativna kultura je svoj omaž Jukiu Mišima upotpunila i grafitima japanskog umjetnika. Naravno, neizbježan je i lik najslavnijeg revolucionara Ernesta Čegevare…