Vjernicima iz SPC danas nije crveno slovo ali je svakako veliki praznik. Sveti velikomučenik Georgije svojim podvižništvom zaslužio je i drugi pomen – pa se danas obilježava Đurđic, u slavu prenosa moštiju sveca u novi hram.
Sveti Georgije (sveti Đorđe, sveti Đurađ…, kako se sve zove u narodu ovaj svetac) ima u pravoslavnih dvije slave – na dan postradanja u vrijeme rimskog car Dioklecijana 23. aprila po starojulijanskom kalendaru (6. maja po gregorijanskom) i na dan prenosa moštiju iz Nikomidije (sada Izmir u Turskoj) u grad Lidu Palestinsku 3. (16.) novembra.
Oba praznika se obilježavaju u hramovima Srpske pravoslavne crkve ali i kao krsna slava mnogih porodica. Kažu da je po brojnosti svečara na osmom mjestu.
Nepokretni je praznik. Ukoliko padne u mrsni dan, sprema se mrsna trpeza, a ukoliko padne u posni dan (srijeda, petak), sprema se posna.
Kako ove godine pada u srijedu, trpeza bi trebalo da je posna ali takve "kanonske trice" ne sprečavaju ljude da uživaju i u mrsnom.
Sam Đurđic neme posebne običaje, proslavlja isto kao i sve druge krsne slave - pripremom slavskog kolača, koljiva i vina, i osveštanjem.
Neki posebni običaji vezuju se za dane koji slijede po Đurđicu . Period od Đurđica do Mratindana, naziva mratinci ili vučji dani jer je Sv. Mrata (slavi se 24. novembra po gregorijanskom kalendaru) zaštitnik vukova. Po starim običajima u vrijeme mratinaca ništa se ne daje iz kuće, ne prede se vuna i ništa se ne pere. Krojači i obućari odmaraju, a žene ne rade ručne radove.
U Zapadnoj Srbiji se početkom mratinaca klao crni pijetao ili pile, a u Hercegovini crno jare - i to u strogoj tišini da se ne prizovu vukovi u Vučje dane . Iz istih razloga se ne love ni vukovi.
Ova sedmica daje i "vremensku prognozu". Prema vjerovanju, ako dani u njoj budu s maglom, zima će biti promjenljiva a ako bude vedro, zima će biti oštra i sa dosta mraza.
Tropar (glas 4):
Jako plenih svoboditelj i niščih zaščititelj nemošstvojuščih vrač, carej poborniče, pobjedonošče, velikomučeniče Georgije, moli Hrista Boga, spastisja dušam našim.
Obnovljenje hrama
U vrijeme cara Konstantina u Lidi su pobožni hrišćani sazidali lijep hram sv. Georgija. Prilikom osvećenja hrama prenesene su i mošti svetitelja, nakon čega su se tu, po predanju, dogodila "bezbrojna čudesa". Sam taj hram je dva puta rušen, ali i obnovljen. Prvo rušenje se zbilo 1010. godine, a obnovljen je na sam praznik Đurđic, i zbog toga se ovaj praznik ponekad naziva i Obnovljenje hrama Svetog velikomučenika Georgija. Drugi put, hram su porušili muslimani u vrijeme trećeg krstaškog rata. Obnovljen je 1872. godine.
Danas se praznuje prenos moštiju sv. Georgija u grad Lidu Palestinsku. Ta seoba moštiju u Palestinu, odakle mu je majka bila rodom i gdje je imao veliko imanje koje je razdijelio siromasima, bila je poslednja želja svetitelja pred smrt.
O SVECU
Sveti Georgije (275-303) je, kao Hristov vojnik, odbio poslušnost caru Dioklecijanu, velikom progonitelju hrišćana.
Ovaj slavni svetitelj rodio se u kući bogatih i časnih roditelja u Kapadokiji (na istoku Male Azije između Crnog mora i Mediterana, današnja Turska). Kada mu je otac postradao kao hrišćanin, majka se dječakom preselila u Palestinu.
Georgije je već u dvadesetoj godini dospio do čina tribuna u službi cara Dioklecijana koji je u njega polagao velike nade. Mladi tribun, kako kaže istorijsko predanje hrišćanske crkve, odvažno je stupio pred cara i saopštio mu da je hrišćanin, čime je započelo njegovo stradanje za vjeru.
Car Dioklecijan, jedan u rimskih tetrarha, osudio je Georgija na okove, tamnicu i strašna mučenja koja nisu promijenila njegova ubjeđenja. Pogubljen je 303. godine, ali, kako kaže predanje Crkve, "to nije kraj njegovim javljanjima i čudima".
Pod njegovim uticajem "mnogi su primili vjeru Hristovu, a među njima i careva žena Aleksandra, glavni žrec Atanasije… Car je zbog toga osudio na obezglavljivanje Georgija i svoju ženu Aleksandru.