Broj i trošak bolovanja odobrenih do 60 dana i dalje predstavljaju enigmu, saopštili su iz Unije poslodavaca, navodeći da pozdravljaju napor nadležnih institucija na suzbijanju zloupotrebe prava na privremenu spriječenost za rad.
Iz UPCG su podsjetili da su u više navrata ukazivali na probleme zlopotrebe bolovanja, s aspekta njegovih multiplikativnih posljedica ne samo po poslodavce i zaposlene, bilo u privatnom ili javnom sektoru, već i društvo u cjelini.
„Svakako je opšte poznato da su posljedice po poslodavca u privatnom sektoru mnogo izraženije, budući da troškovi naknade zarada za bolovanja do 60 dana, izuzev trudničkog, padaju na njegov teret, i da se on istovremeno ’bori’ i sa izuzetno teškim uslovima poslovanja koji utiču na pozicioniranost ili opstanak na tržištu“, kaže se u saopštenju UPCG.
Navodi se da su, prema podacima Fonda za zdravstveno osiguranje, bolovanja za prvu polovinu ove godine državu koštala 2,25 miliona, od čega se na trudnička bolovanja odnosi milion eura.
„Nameće se konkretno pitanje - ako su državu u ovoj godini za prvih šest mjeseci, troškovi bolovanja, izuzimajući trudničko, koštali više od milion eura, koliko je onda to isto koštalo ukupnu crnogorsku privredu, kada znamo da za odsustva sa rada do 60 dana Fond ne refundira naknadu zarade poslodavcu“, naveli su iz UPVG.
Prema njihovim riječima, i dalje se kao glavni nedostak za praćenje tih problema pojavljuje (ne)vođenje službene evidencije o bolovanjima do 60 dana, budući da se ne zna broj takvih odobrenih bolovanja, a time ni njihovih troškova.
„UPCG odavno ukazuje na potrebu da se moraju više pratiti i analizirati dani bolovanja za koje poslodavcu ne pripada pravo na refundaciju naknade zarade od Fonda. Mada, strah nas je da bi sve u Crnoj Gori zaboljela glava od stvarnih podataka“, kaže se u saopštenju.
Po pitanju Predloga Zakona o zdravstvenom osiguranju, u UPCG smatraju dobrim što su se kreatori teksta ipak opredjelili za to da se trudnička bolovanja refundiraju od prvog dana, kao i da se ograniči na deset dana vrijeme za utvrđivanje privremene spriječenosti od izabranog tima ili izabranog doktora, a poslije toga nadležne ljekarske komisije, u zavisnosti od vrste i prirode bolesti, u skladu sa aktom Fonda.
U Uniji, međutim, nijesu zadovoljna rješenjem da se poslodavcu refundira iznos naknada zarada do jedne prosječne zarade zaposlenih u Crnoj Gori u prethodnoj godini.
„Ne zanemarujući ograničen domen Budžeta Crne Gore, mišljenja smo da se trebalo poći i od ograničenog prihoda velikog broja privrednih subjekata koji se, čini nam se, često zanemaruje prilikom kreiranja mnogih zakonskih projekata, pa i ovog“, naveli su iz te asocijacije.
U UPCG, kako su kazali, nijesu sigurni da se finansiranje zdravstvene zaštite time dodatno ne prebacuje na teret poslodavca.
„Posebno, ako se ima u vidu da nam komparativna praksa u zemljama regiona i EU pokazuje da naknada zarada za vrijeme privremene spriječenosti za rad pada na teret poslodavca za mnogo kraći vremenski period, od pet do 42 dana, nego što je to slučaj u Crnoj Gori - 60 dana“, kaže se u saopštenju UPCG.
Prema njihovim riječima, ukoliko bi se spriječile evidentne zloupotrebe, a time i rasipanje budžetskih sredstava po tom osnovu, sasvim je sigurno da bi se “stvorila” sredstva za refundaciju punog iznosa isplaćenih zarada.
Iz Unije su naglasili da nemaju namjeru da na bilo koji način dotiču ili osporavaju prava zaposlenih koji iz opravdanih razloga, zbog zdravstvenih problema, odsustvuju sa radnog mjesta, niti da i jedan jedini zdravstveni radnik „ostane bez posla“.
„Već želimo da se preduzmu konkretne mjere kontrole i nadzora nad bolovanjima datim bez osnova - ne zalazeći u segment čija je greška, niti u domen stručnih dijagnostika“, zaključuje se u saopštenju.