Kraj raspusta, početak nove školske godine. Prisjetili smo se tog 1. septembra koji je pojedinima padao teško, a drugi su u školu odlazili sa osmijehom.
Prvi septembar. Dan kada počinje nova školska godina. Dan kada je "odzvonilo" bezbrižnoj igri tokom ljeta, dan kada su se pakovale teške đačke torbe i dan koji je označavao početak strepnji od pisanog/kontrolnog iz matiša, fizike, hemije...
Prisjetili smo se naših "prvih septembara" i pokušali da dozovemo prošlost i damo svoje razloge "za" i "protiv" početka školske godine. Škola je važna učiteljica života, ali igra nam je, ipak, bila važnija :)
ZAŠTO SAM VOLIO/VOLJELA 1. SEPTEMBAR?
- Opet smo svi drugari bili zajedno.
- Mama i tata bi kupili nove patike ili jaknu.
- Pravio bi se važan kad pričaš gdje si ljetovao.
- Miris novih svezaka, udžbenika, nova pernica, torba...
- Opet ćeš da vidiš simpatiju iz klupe/škole. Ili lijepu nastavnicu iz jezika :)
- Dobiješ novu knjigu iz srpskog, pa možeš na novim portretima pisaca da slikaš brkove, naočare, noževe, ožiljke...
- Imaćeš fizičko, pa umjesto da samo trčiš kao preko ljeta za loptom, možeš da se zezaš po onim spravama za gimnastiku.
- Sjedjećeš cio dan pored najbolje drugarice/druga.
- Ješćeš svakog dana za užinu neku glupost iz pekare pored škole na koju ste se svi "navukli", a tvoji roditelji je se užasavaju. Ili ćeš da jedeš školsku užinu - hljeb i eurokrem!
- Mogao bih da pijem vode posle fuce iz česme, onako hladnu, a da nema tate i mame koji bi mi govorili: "Nemoj! Nemoj tako oznojen, prehladićeš se!".
ZAŠTO NISAM VOLIO/VOLJELA 1. SEPTEMBAR?
- Morali smo da pišemo sastave: "Gdje sam bio ovog ljeta?" ili "Jesen - moje omiljeno godišnje doba".
- Svakodnevno smaranje roditelja: "Šta ima novo u školi?", "Šta ste učili?", "Imaš li nešto za domaći?", "Da li si uradio domaći?" i: "Svi su bolji od tebe, svi već uče, a ti...!!!".
- Rano ustajanje.
- Oduševljenje nastavnice kad ti na prvom času matematike kaže da ćeš raditi još teže zadatke, ali "pošto znamo sve ono od ranije to neće biti problem".
- Lektira sa fantastičnim pričama iz NOB-a (Narodnooslobodilačke borbe).
- Imaš časove cio dan.
- Nećeš moći da gledaš nešto popodne na TV-u, pošto ideš u popodnevnu smjenu.
- Opet će da ti dosađuje neki smarač iz odjeljenja.
- Opet ćeš morati da ustaješ svaki put kada odrasla osoba uđe u prostoriju.
- Moraš svakog dana da tegliš torbu i prateći aksesoar i da razmišljaš o tome: "Jao, sad će da pita, pojma nemam!".
***I dodatak, jer smo sada stariji, i neki od nas imaju djecu:
Sada početak škole mrzim još više - zbog roditeljskih sastanaka na koje moram da idem!
(redakcija MONDO)