Nedavno proglašenje kosovskog potpredsjednika Hašima Tačija i albanskog premijera Edija Rame za počasne građane Ulcinja početak je pripajanja djelova CG takozvanoj Velikoj Albaniji, kazao je mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije.
On je to rekao povodom tridesete godišnjice stradanja Đorđa Martinovića, kosmetskog Srbina koga su, kako je saopšteno iz Mitropolije crnogorsko-primorske, albanski teroristi 1. maja 1985. godine nabili na pivsku flašu.
„To je moderan način nabijanja na kolac. Vidi se i po prezimenu odakle je Đorđe Matrtinović porijeklom, da je iz Bajica kod Cetinja. Njegovim stradanjem započelo je nabijanje na kolac Kosova i Metohije, stradanje koje i danas traje“, kazao je Amfilohije.
Kako je kazao, ondašnje komunističke vlasti pokušale su da Martinovićevo stradanje sakriju od javnosti, te da su čak tvrdile da je u pitanju samopovređivanje. „Ali mučeništvo ne može biti zaboravljeno niti ostati nečujno“.
Amfilohije je, kako se navodi, ukazao na kontinuitet nacifašističkog, komunističkog i NATO nasilja nad Kosovom i Metohijom, od 1941. godine do naših dana.
„Pred našim očima, uz saradnju savremenih moćnika i tirana, u čijem tiranstvu nažalost prvi put u istoriji učestvuje i vlast ove države i ovoga naroda, dešava se i nastavlja veliko nasilje i nesreća na Kosovu i Metohiji“, kazao je mitropolit crnogorsko-primorski.
On je nazvao tugom i žaloću činjenicu da je crnogorska vlast priznala nezavisnost Kosova i Metohije. „Tuga je i žalost da je savremena crnogorska vlast priznala tu tiraniju, prihvatila bombardovanje Kosova i Metohije, nasilje nad Kosovom i Metohijom, kao i progon mnogobrojnih sunarodnika koji su s Kosova i Metohije ponovo prognani u Crnu Goru“.
Amfilohije je kazao da je nedavno uputio pismo premijeru Milu Đukanoviću u kojem ga je izvijestio o stradanju jedne izbjegličke porodice iz Metohije, koja je porijeklom iz Vasojevića.
„Otac te porodice, koju znam i koju sam obilazio, o kojoj već 16 godina brine manastir Ostrog, prethodno mi je napisao pismo u kojem kaže da se sprema da ide u Francusku kao azilant, jer mu, veli, nema života ovdje u Crnoj Gori. Žive u nekoj ruševini koja ima samo krov, ali su im nadležni naložili da se isele i iz te ruševine“, kazao je Amfilohije.