Kojičić posebno problematizuje način na koji su zaštitno-ukrasni stubići pravno klasifikovani. Iako ih gradska odluka tretira kao „urbani mobilijar“, on ukazuje da njihova funkcija zavisi od mjesta na kojem su postavljeni.
Profesor prava Jovan Kojičić podnio je Ustavnom sudu inicijativu za ocjenu ustavnosti i zakonitosti člana 16 Odluke o komunalnom redu Glavnog grada Podgorice. Ovim članom omogućeno je privremeno zauzimanje pojedinih javnih površina postavljanjem različitih elemenata, među kojima su žardinjere, zaštitno-ukrasni stubići, zaštitne ograde, klupe, tende, suncobrani i rampe, prenosi Dan.
Kojičić posebno problematizuje način na koji su zaštitno-ukrasni stubići pravno klasifikovani. Iako ih gradska odluka tretira kao „urbani mobilijar“, on ukazuje da njihova funkcija zavisi od mjesta na kojem su postavljeni.
„Inicijativom se osporava član 16 Odluke o komunalnom redu Glavnog grada Podgorice – u dijelu koji „zaštitno-ukrasne stubiće“ tretira kao obično uređenje ulice, kao klupu ili saksiju, bez obzira na to gdje su i kako postavljeni. Problem nije u tome što stubići postoje. Problem je u tome što se, kada se isti taj stubić postavi nasred kolovoza da bi spriječio ili usmjerio prolaz vozila, razdvojio saobraćajne trake ili onemogućio parkiranje i skretanje, on fizički ponaša kao saobraćajni znak ili prepreka – a ne kao ukras“, navodi Kojičić.
Prema njegovim riječima, državni Pravilnik o saobraćajnoj signalizaciji takve elemente prepoznaje kao posebnu kategoriju opreme za smirivanje saobraćaja, za čije postavljanje je potrebno prethodno izraditi stručni saobraćajni projekat, u skladu sa propisanim tehničkim standardima.
Kojičić smatra da je problematično i to što se u postupku kojim Glavni grad odobrava postavljanje stubića saobraćajni projekat ne navodi kao izričiti obavezni dokument.
„To ne dokazuje da projekat nikad nije urađen – pokazuje samo da ga taj postupak ne čini vidljivim, izričitim uslovom“, kazao je on.
Dodatnu dilemu, kako tvrdi, stvaraju različiti nazivi koji se za iste elemente koriste u dokumentima gradskih preduzeća. Dok se u jednom aktu nazivaju „urbanim mobilijarom“, u dokumentaciji javne nabavke pojavljuju se kao „saobraćajni stubići“, prema zvaničnoj evropskoj klasifikaciji saobraćajne opreme.
Kojičić ukazuje i na pitanje prvobitne namjene stubića. Kako navodi, oni su 2019. godine postavljeni kao probno rješenje na dvije lokacije, ali javnosti, prema njegovim riječima, nije predstavljena objavljena analiza rezultata tog pilot-projekta.
„Kada je jedna advokatska kancelarija zvanično tražila da Grad dostavi dokumentaciju o tome da li su stubići uopšte ispunili svrhu zbog koje su 2019. postavljeni kao proba na svega dvije lokacije, zahtjev je vraćen kao „nepotpun“, bez suštinskog odgovora. U međuvremenu, ta „proba“ je, bez ikakve objavljene ocjene rezultata, prekrila cio grad“, navodi Kojičić.
On ističe da inicijativa nema za cilj uklanjanje svih stubića sa podgoričkih ulica, već zahtijeva jasno razlikovanje između elemenata urbanog mobilijara i opreme koja faktički utiče na odvijanje saobraćaja, piše Dan.
„Ne traži se da stubići preko noći nestanu, niti da Ustavni sud umjesto grada bira saobraćajnu politiku. Traži se da se prizna ono što bi svaki vozač odmah prepoznao – da ono što fizički funkcioniše kao saobraćajna oprema mora se i pravno tretirati kao saobraćajna oprema - sa projektom, standardom i odgovornošću koje zakon zahtijeva, a ne kao ukras kome pravila navodno ne važe“, poručuje Kojičić.
Prema njegovoj ocjeni, pitanje stubića tako prevazilazi problem njihovog izgleda ili rasporeda i otvara pitanje načina na koji se u Podgorici donose odluke koje direktno utiču na saobraćaj i javni prostor.
„Dok se to ne dogodi, saobraćaj u Podgorici svakog dana odvija se pod režimom koji nije stručno provjeren, nije transparentan, i koji ni sam grad, po sopstvenom priznanju, više ne želi da zadrži“, zaključuje Kojičić.