“Ukoliko nemamo sistem po kome će neko ko je nešto pogrešno uradio biti kažnjen i izgubiti licencu, nema nade”, poručio je Pavićević.
Sručnjaci iz oblasti seizmologije, arhitekture, geidezije i građevinarstva saglasni su u stavu da Crnoj Gori, pored ostalog, zbog neplanske izgradnje objekta prijeti opasnost od zemljotresa jačeg intenziteta, koji podrazumijeva ljudske žrtve i materijalnu štetu.
Iskustvo iz 1979. godine i više puta ponovljena ocjena stručnjaka koji sa 70 odsto sigurnosti narednih decenija očekuju da će se desiti jači potres u Crnoj Gori, međutim, nijesu uticali na višedecenijsko nepoštovanje standarda gradnje objekata.
”Nažalost, oko integralnog smanjenja rizika od zemljotresa u Crnoj Gori ne postoji konsenzus ni u zakonodavstvu ni u praksi, nego se manje ili više to tretiralo parcijalno. Turska će pokrenuti inicijativu za ponovno osnivanje komiteta balkanskih zemalja za borbu protiv posljedica zemljotresa, koji je formiran nakon zemljotresa iz 1979. godine i zamro početkom devedesetih. Tada je urađena dobra osnova, ali od 1989. godine ušli smo u fazu koja nas i sad prati u kojoj smo relativizovali ulogu planiranja”, kazao je za “Vijesti” prof. dr Božidar Pavićević, ekspert za zemljotresno inženjerstvo i profesor Građevinskog fakulteta.
On je podsjetio da je taj projekat svojevremeno pokrenut pod okriljem UN i bio je propraćen sa nekoliko regionalnih projekata smanjenja seizmičkog rizika. Nosilac svih tih aktivnosti bio je nekadašnji Republički zavod za urbanizam i projektovanje, čiji Pavićević bio direktor.
On je rekao da je problematično i izadavanje licenci za projektovanje.
”Mi smo prije imali zakon o izgradnji u kome je jasno stajalo ko može da bude nosilac izrade projekata. To su bile odgovorne institucije koji su morale da imaju referentne stručnjake, firma je dobijala licencu od države i znalo se ko šta smije i može da radi. Danas je to zagubljeno. Imate neke uslove, ali izgleda da važi praksa da svaki pojedinac može da ima ovlaštenu firmu, što je produkt neefikasne priče o uspostavljanju inženjerske komore, koja je mnogo bitan instrument za uređenje svih tih odnosa. Sada arhitekte opstruiraju postojeću komoru i traže svoju. Od svega toga država nema nikakvu korist, a zdravo artikulisanje komore je velika pomoć prevazilaženju sadašnjeg stanja. Ako nemate institucionalne kapacitete, sve je uzalud”, rekao je Pavićević.
Planove za gradnju blokova višespratnica u Ulcinju i Budvi Pavićević je ocijenio “sa aspekta planiranja, najblaže rečeno, neprimjerenim, a sa aspekta seizmičke sigurnosti problematičnim”.
“Arapi su u Dubaiju napravili čudo, ali naše primorje ima karakteristike koje su pejzažnog karaktera i ne bi ih smjeli ružiti. Tu je i pitanje životne sredine, a da ne pričamo o kulturno-istorijskom nasljeđu. Na primorju imate pjeskovita tla koja su podložna takozvanoj likvefaciji, pojavi kod sitno- pješčanih struktura, kada kod vibracija koje zemljotres izazaiva ona počinju da teku i tlo se pretvara u tečno stanje. Tako je, recimo, 1979. godine stradao hotel “Fjord”. Pored toga, od gradnje više nema mjesta ni za parking, a u slučaju zemljotresa nastaju takve panike da ćete možda imati veće posljedice od gužvi i spasavanja, nego od rušenja. Onakvog zemljotersa teško može da bude u ovom periodu, ali na svakih 40 godina dolazi do potresa jačeg intenziteta. Ne bi niko bio srećan da do toga dođe, ali ako sami ništa ne činimo, onda smo i sami krivi zbog posljedica. Nama, po prirodi stvari, fali osim svijesti, i veća prinuda. Tako su Njemci odavno uveli veoma strogu građevinsku policiju. Ukoliko nemamo sistem po kome će neko ko je nešto pogrešno uradio biti kažnjen i izgubiti licencu, nema nade”, poručio je Pavićević.
(MONDO)