Škola nema područnih odjeljenja.
U Osnovnoj školi “Jovan Tomašević“ u Virpazaru ove školske godine prvi razred pohađa samo jedan učenik. Prošle godine u prvi razred je upisano devet učenika. Škola u Virpazaru ukupno ima 66 đaka, a prije 50-tag godina u školskim klupama je sjedilo 10 puta više učenika.
“Školske 2024/25. godine u prvom razredu imamo samo jednog učenika. Dječak putuje iz Vranjine u školu u Virpazaru. Sledeće godine je pitanje hoćemo li imati prvaka. Nažalost, iz godine u godinu se smanjuje broj učenika u osnovnoj školi Jovan Tomašević. Kada je otvorena nova škola u Virpazaru, 1970.-te godine brojila je oko 650 učenika”, kaže za Primorski portal direktor JU OŠ Jovan Tomašević Miodrag Šćepanović.
Na pitanje, kako se organizuje nastava za jednog učenika, direktor škole objašnjava.
“Učenik prvog i učenici drugog razreda su zajedno u učionici. Kombinujemo nastavu. Na sreću, izašli su nam u susret iz Ministarstva prosvjete da spojimo odjeljenja. U prvom i drugom razredu ukupno je 10 đaka, devet učenika u drugom i jedan u prvom razredu. Bolje funkcioniše da sa učenikom prvog razreda ima još đaka u učionici, nego da je sam, a približnih su godina. U višim razredima, iako je broj učenika, takođe, ispod minimuma što normativi predviđaju, imaju po jedno odjeljenje, tako da ukupno škola ima osam odeljenja. Nastava se realizuje u prvoj smjeni”, navodi Šćepanović.
Dodaje da škola nema područnih odjeljenja.
“Od 1970. do 1980. godine su bila dva područna odjelnjenja, Gluhi do i Boljevići. Od 1980.-te nema područnih odjeljenja nego svi učenici dolaze u matičnu školu u Virpazar”, kazao je Šćepanović.
Prema riječima direktora, u školi radi 17 prosvjetnih radnika u nastavi, bibliotekarka, dva vozača, ložač i domar, dvije higijeničarke.
Učenik prvog razreda OŠ „Jovan tomašević“ Mihajlo Pekić u Virpazar putuje iz Vranjine. Školu u Virpazaru pohađaju učenici iz Crmnice koja je veoma prostrana pa su neka sela udaljena 10- tak i više kilometara. Kako učenici dolaze u školu?
“Učenici imaju organizovan, beplatan prevoz. Čak i ako putuje jedan učenik, kombijem idemo po njega. Škola ima jedan autobus od 31 sjedište i jedan kombi od osam sjedišta, dva vozača. Organizovan je prevoze za djecu. Školi bi više odgovaralo da imamo nekoliko kombija jer su i seoski putevi dosta uski za autobus. Imamo obećanje iz ministarstva da do kraja ove godine dobijemo dva kombija, a mi njima da damo taj veliki autobus. Putevi su uski pa nije baš adekvatno da se tim autobusom prevoze djeca, jer usporava dosta saobraćaj. Ako se sretne sa nekim autom mimoilaženje zahtjeva dosta vremena. S proljeća i do kasne jeseni kroz Virpazar se čeka i po pola sata da se prođe jer ima mnogo automobila, turista”, kaže Šćepanović.
Virpazar i Crmnica su sve atraktivnija turistička destinacija u kojoj sezona duže traje nego na obali mora. Sudeći po konstantnom smanjenju broja učenika u osnovnoj školi ipak mladi se ne opedjeljuju za život u ruralnim sredinama.
“Da, iz godine u godinu se zaista vidljivo povećava broj turista u Virpazaru. Tu su i hoteli, i privatni sektor, privatne kuće koje se izdaju. A ljudi koji su porijeklom iz ovog kraja, odlaze u grad. Da li treba preduzeti neke mjere da se malo pomognu ti ljudi, da se finansira u Crmnicu i u Virpazar da bi se ljudi vratili, svkako treba. Činjenice su, prije 54 godine škola je imala oko 650 učenika, znači deset puta se smanjio broj đaka. Čemu to vodi, ne znam, ali očigledno da se nešto treba preduzimati da se vrate ljudi u Virpazar i u Crmnicu. Tačno je da govorimo o turističkoj destinaciji, u kojoj se razvija vinogradarstvo. Nažalost, naši ljudi odlaze iz Virpazara. Ne znam dokle će to, ali bi bilo dobro da se ljudi vraćaju na svoja imanja, a ne da odlaze”, zaključio je Šćepanović.