Pravoslavni vjernici koji vrijeme računaju po julijanskom kalendaru danas slave najveći hrišćanski praznik Uskrs.
Mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije čestitao je Vaskrs vjernicima i poručio da život na zemlji i ono što u njemu radimo nije konačna mjera čovjekovog mišljenja i načina življenja.
“Život na zemlji nije konačna mjera čovjekovog dostojanstva. Čovjek je biće dostojno poštovanja samo ako je vječno, ako se zemaljsko carstvo i život uliva u Carstvo nebesko, vječno i neprolazno“, navodi se u Vaskršnjoj poslanici Amfilohija.
On je poručio da čovjek suštinu života poštuje samo ako je prihvati kao svetinju rađanja i života drugih ljudi i ako prizna da je ona vječna i neprolazna.
„Život se poštuje od začeća do prestavljenja i do u vječnost. On se uz to poštuje i načinom življenja, načinom upotrebe bogodanih sila (tjelesnih i duhovnih), usaglašenim sa prirodom i sa konačnim ciljem i smislom života“, navodi se u mitropolitovoj poslanici.
Mitropolit Amfilohije je dodao da se u naše vrijeme na dva načina se obesmišljuje ljudski život i skrnavi njegova vječna svetinja.
„Prvi način kojim se poriče i obesvećuje vječna svetinja života je čedomorstvo a proglašenje beslovesne pohote za božanstvo i time obogotvorenje samoživosti i samouništenja je drugi“, ukazao je on.
Prema njegovim riječima, oba ta načina svojom zloupotrebom neprolazne svetinje života skrivaju u sebi samoubilački i samouništujući čovjekov poriv.
„Oni su utoliko porazniji za čovječnost i vječni čovjekov lik i ličnost, ukoliko to biva ozakonjeno u savremenom ljudskom društvu i zajednici, i to u ime ljudskih prava“, piše u poslanici.
Po crkvenom učenju, Isus je raspet u petak, subotu je preležao u grobu, u Josifovom vrtu, a u nedjelju zorom, osjetio se snažan zemljotres i anđeo Božji sletio je na grob.
Stražari koji su čuvali grob, u strahu su popadali kao mrtvi, a Isus vaskrsao.
Na Uskrs je, po vjerovanju, prvo Marija Magdalena srela Hrista, a potom se on ukazao i svojim učenicima.
Samo učenik Toma, koji je bio odsutan, nije odmah povjerovao da je Hristos uskrsnuo, pa je morao lično da se uvjeri.
Otuda u narodu uzrečica: "Nevjerni Toma."
Na prvom Vaseljenskom saboru, u Nikeji 325. godine, odlučeno je da se Uskrs svuda praznuje istog dana, pošto se ispune tri uslova: poslije prolećne ravnodnevice, prve nedjelje poslije jevrejske Pashe i poslije prvog punog mjeseca.
Uskrs je pokretan praznik.
Uvijek se vezuje samo za nedjelju i može "pasti" u razmaku od 35 dana - od 4. aprila do 8. maja po starom, Julijanskom kalendaru, odnosno od 22. marta do 25. aprila po novom, gregorijanskom računanju vremena.
(MONDO)