Kako su u današnje vrijeme ljudi veoma često zabrinuti, dobro je bolje razumjeti osjećanje zabrinutosti, kako nastaje i šta možemo imati od njega
Osjećanje zabrinutosti stvaramo kada zamišljamo moguće negativne scenarije budućeg razvoja neke nama važne situacije. Za razliku od ljudi, životinje nisu sposobne da budu zabrinute jer životinjski mozak nema kapacitet za ovakvu imaginaciju. Zato je zabrinutost specifično ljudsko osjećanje koje jeste neprijatno, ali korisno osjećanje.
Kada neko zamišlja da će se nešto što mu je važno nepovoljno odvijati, on se uzbudi u namjeri da to spriječi. Ključno pitanje je da li osoba može uraditi nešto u sadašnjosti kako bi spriječila zamišljeni negativni razvoj događaja. Ukoliko je to moguće, zabrinutost pokreće osobu da preduzme akciju sprječavanja.
To je prva korist od zabrinutosti: sprječavanje negativnog razvoja događaja. Osoba koja nije zabrinuta, koja je bezbrižna ili nemarna, i ne pomišlja na mogući nepovoljni razvoj, tako da i ne preduzima akciju kako bi ga spriječila.
Ukoliko je negativni scenario takav da ga osoba nikako ne može spriječiti, tada zabrinutost pomaže osobi da se pripremi na takvu mogućnost. I to je druga korist od zabrinutosti. Osobu koja nije bila zabrinuta negativni razvoj događaja će iznenaditi, a u iznenađenju ljudi obično ne reaguju na dobar način. Osoba koja je bila zabrinuta je u prednosti jer je imala vremena da dobro razmisli, da pripremi svoju reakciju, i da se pobrine da pri sebi ima ono što joj tada može biti potrebno.
Zabrinutost nam pomaže bilo da spriječimo bilo da se pripremimo na negativne mogućnosti. I zato kada neko proradi najvjerovatnije negativne scenarije neke njemu važne situacije, u smislu sprječavanja ili pripreme, tada je zabrinutost ispunila svoju svrhu i više nema potrebe da se bude zabrinut. Kada neko ipak nastavi da bude zabrinut, on počinje pretjerano da brine i zabrinutost može postati problem.
Postoje različiti razlozi za pretjeranu zabrinutost. Uglavnom se svode na to da osoba misli da ima korist od same zabrinutosti. Kada neko pobrka ljubav i zabrinutost, pokazuje ljubav tako što je stalno zabrinut za osobu koju voli. Neki pobrkaju odgovornost i zabrinutost, pa stalno dokazuju da su odgovorni, piše "Politika".
Kada ljudi vjeruju da se nesreća događa onda kada se neko opusti i kada je srećan, stalna zabrinutost je odlična magijska odbrana od nesreće. Neki su stalno zabrinuti jer vjeruju da tako nisu naivni.
Ali kada ljudi žive u stalnoj nesigurnosti, tada je česta zabrinutost sasvim prirodan odgovor čiju funkciju treba razumjeti. Takva zabrinutost nije ni bolest ni poremećaj i ne treba je liječiti tabletama.
(MONDO)