Za tri godine 80 osoba uhapšeno zbog alimentacije

Plaćanje alimentacije, kao obaveza jednog od roditelja, mehanizam je koji ima za cilj da finansijski zaštiti djecu od posljedica bračnog brodoloma.

U posljednje dvije i po godine dosuđeno da 116 osoba mora da plaća izdržavanje djeteta, a samo pet osoba u istom periodu je oslobođeno te obaveze. Iza rešetakaje u protekle tri godine završilo oko 80 osoba koje nijesu htjele da plaćaju dosuđenu alimentaciju.

Sagovornici Pobjede advokatice Maja Živković i Gorica Vujisić pojašnjavaju da roditelji često kao opravdanje neplaćanja alimentacije navode loše imovno stanje ili bojazan da će novac otići u druge svrhe, a ne za dijete.

“Loše imovinsko stanje kao razlog za nedavanje izdržavanja samo po sebi nije prihvatljivo opravdanje, pri čemu napominjem da je porodičnim zakonom propisano da roditelji imaju pravo i dužnost da izdržavaju dijete, a da i u slučaju ograničenja roditeljskog prava ne biva oslobođen dužnosti da izdržava svoje dijete”, navodi Živković za Pobjedu.

Pored ovog razloga, ona ističe da često jedan od roditelja, koji je obavezan na davanje izdržavanja, smatra da će novac potrošiti drugi roditelj na svoje potrebe, a ne za potrebe djeteta.

“U najvećem broju slučajeva ovo je rezultat niske svijesti roditelja o pravu i dužnosti u pogledu izdržavanja djeteta, svakodnevnim potrebama djece, naročito kada ona veći dio vremena ne provode kod tog roditelja”, dodaje Živković, piše Pobjeda.

Ona objašnjava da se zbog neplaćanja izdržavanja može izreći pored zatvorske i novčana kazna, ali i uslovna osuda.

“Koju krivičnu sankciju će sud, u konkretnom predmetu, izreći zavisi od okolnosti svakog slučaja. Uticaće i to koliko se duguje, koliko dugo nije uplaćivana alimentacija, tako da sve to, uz postojanje olakšavajućih ili otežavajućih okolnosti, definiše kaznu”, objašnjava ona.

Advokatica Gorica Vujisić precizira da se obaveza davanja izdržavanja najčešće utvrđuje presudom u parničnom postupku kojom se utvrđuje tačan iznos visine izdržavanja, rok do kojeg je to lice dužno da isplati iznos dosuđen presudom i način na koji je dužno da izvrši isplatu.

“Izdržavanje se određuje u novčanom iznosu i davalac izdržavanja se obavezuje da svakomjesečno, do određenog datuma u mjesecu npr. najkasnije do 5. ili 10. u mjesecu isplati dosuđeni iznos za prethodni mjesec. Način isplate je uglavnom isplata dosuđenog iznosa izdržavanja na tekući račun lica kojem je povjeren na staranje primalac izdržavanja. Ranije smo imali slučaj da se izdržavanje isplaćuje na ruke, ali u posljednjih nekoliko godina gotovo da nema takve presude”, ističe Vujisić.

Ona objašnjava da u praksi često davalac izdržavanja zbog bolesti ili nekog drugog razloga koji prouzrokuje umanjenje životne aktivnosti, postane trajno ili privremeno nesposoban za rad, pa takva osoba zaista nije u mogućnosti da radi i zarađuje.

“Nedavanje izdržavanja iz opravdanih razloga mora biti potkrijepljeno čvrstim materijalnim dokazima, pa je svaka odbrana koja se zasniva samo na iskazu neuspješna. U praksi nijesam imala slučaj da majke neće da daju izdržavanje. Kada govorimo o izdržavanju maloljetnih lica nakon razvoda braka, u našoj praksi su uglavnom očevi obavezani na davanje izdržavanja jer se roditeljsko pravo povjerava majci”, dodaje Vujisić.

Ukoliko je, dodaje, neko lice pravosnažnom presudom osuđeno na zatvorsku kaznu, za bilo koje krivično djelo, pa i za nedavanje izdržavanja, tom licu svakako nije prepušteno na volju da li će ili neće ići u zatvor.

Ona pojašnjava da ako osobe koje odleže zatvorsku kaznu i nakon toga neće da daju izdržavanje, Krivičnim zakonikom je propisano da sud određuje učiniocu da izmiri dospjele obaveze i da uredno daje izdržavanje.

“Dakle, to što neko odsluži kaznu zatvora za učinjeno krivično djelo, to ga ne oslobađa obaveze davanja izdržavanja. Naprotiv, krivičnom presudom je to lice obavezano da isplati sve dospjele obaveze zbog kojih je i osuđeno na kaznu zatvo ra, kao i da ubuduće plaća obaveze dosuđene presudom u parničnom postupku”, zaključila je ona.