Pitanje odnosa sa dijasporom uzdignuto je na nivo najvišeg prioriteta izvršne i zakonodavne vlasti, poručio je večeras u Baru predsjednik Crne Gore Milo Đukanović, na otvaranju manifestacije „Dani dijaspore-iseljenika“.
Đukanović je kazao da se iseljavanje iz Crne Gore odvijalo vjekovima, pojedinačno i masovno, a siromaštvo je bilo u osnovi i jednog i drugog.
On je podsjetio da je u periodima dobrih odnosa između Cetinja i Beograda bilo masovnih preseljenja u Srbiju, kao i da je u raznim jugoslovenskim državnim aranžmanima, stanovništvo Crne Gore raseljavano u druge krajeve.
Odlazilo se, kako je naveo, i u Tursku, SAD, Argentinu, kasnije u Australiju, Njemačku, Luksemburg, Švajcarsku, kao i druge zapadnoevropske države.
„Samo u Ameriku između 1903. i 1908. godine otišlo je oko 25 hiljada Crnogoraca, uglavnom mladića između 16 i 25 godina starosti. Polovina radno sposobnog stanovništva, ili oko deset odsto ukupne populacije“, kazao je Đukanović.
Kako je naveo, te 1903. godine Jovo Hajduković iz Crmnice bio je među osnivačima grada Ferbenksa, i doprinosio da se Aljaska brže integriše u SAD.
Đukanović je kazao da je prošlo više od 150 godina od kada je Pedro Gojko, sin Geronima Gojkovića, prvog Crnogorca koji je 1798. doselio u Ameriku, osnovao prvu političku partiju u Portoriku, i 120 godina otkako je Džon Gregović, prvi Amerikanac rođen u Crnoj Gori, postao senator Nevade.
„Takođe, i 70 godina od izbora Majka Stijepovića za guvernera Aljaske, ali, i tek nešto više od 15 godina od izbora Horhea Kapitanića za predsjednika Vlade Argentine. Viktor Ljumović, čiji su i otac i majka porijeklom iz Crne Gore, poznati je američki pilot iz Drugog svjetskog rata, odlikovan više puta za preko 50 uspješno obavljenih bojevih misija. Kasnije je bio visoki dužnosnik CIA i NATO“, naveo je Đukanović.
On je pomenuo i aktuelnog državnog tužioca Arizone Marka Brnovića, i dodao da je prošle godine u decembru prisustvovao u Buenos Airesu proslavi 200-godišnjice otkako su 9. decembra 1818. u provinciji Entre Rios upisani Mihailo Damjanović s Čeva i njegova supruga Jelena od Perovića iz Cuca, kao prvi doseljenici u Južnu Ameriku.
„Bezbroj je naših iseljenika i njihovih potomaka koji su uglednici u svojim domovinama, kojima se diči i njihova matična Crna Gora“, rekao je Đukanović.
Prema njegovim riječima, među ljudima našeg porijekla sve je više filantropa, koji idu stopama čuvenog Rišnjanina Vasa Ćukovića iz Denvera, koji je svojom donacijom bitno unaprijedio cjelokupni zdravstveni sektor u Crnoj Gori.
„Ovu svijetlu tradiciju humanosti nastavljaju ljudi poput Baranina Ljuba Dabovića iz Ninberga, ili uglednog bankara iz Južne Amerike Federika Tomaševića koji je donirao 200 metara kvadratnih poslovnog prostora za potrebe Crnogorskog kulturnog, finansijskog i informativnog centra“, kazao je Đukanović.
Među njima su, kako je naveo, i Zada Đurović di Maio iz Francuske, Ćazim Džaferović iz Amerike, Refik Radončić iz Njujorka, Tuzanin Senad Đoković, Cetinjanin Blažo Sredanović i mnogi drugi.
Đukanović je kao svijetle primjere humanosti i dobročinstva naveo i Fondaciju „Gusinje“ iz Njujorka, Zavičajno udruženje „Bihor“ iz Luksemburga, „Merhamet“ iz Njemačke, „Euro—Gusinje“ iz Njujorka, Kulturni centar „Rumija“ iz Čikaga, „Njegoš“ iz Sidneja.
On je rekao da danas u svim zemljama sa većom koncentracijom crnogorske dijaspore postoje i organizovane forme njihovog djelovanja, udruženja i asocijacije kojih ima oko 200.
„Ova društva, čiji su brojni predstavnici večeras među nama, najveći su promoteri svoje države Crne Gore i čuvari našeg identiteta, jezika, kulture i tradicije“, ocijenio je Đukanović.
On je kazao da ima primjera kroz istoriju da su narodi ostajali bez država, ali da su opstali i obnovili države zahvaljujući i svojim ljudima u rasijanju.
„Pokazali su to naši Crnogorci, Srbi, Albanci, Bošnjaci, Hrvati, Muslimani iz cijelog svijeta kada su masovno došli da na referendumu 21. maja 2006. godine daju glas za obnovu svoje države“, istakao je Đukanović.
Kako je naveo, Crna Gora je, samo 13 godina nakon referenduma, nezavisna država, članica Ujedinjenih nacija, i svih ključnih političkih i finansijskih međunarodnih organizacija i institucija, članica NATO, u poodmaklom pregovaračkom procesu za članstvo u Evropskoj uniji, prepoznata kao važan faktor regionalne stabilnosti, zemlja dobrih vijesti sa Balkana.
„I što je najvažnije, zemlja multietničke demokratije i dinamičnog ekonomskog razvoja. Od sticanja nezavisnosti udvostručen je BDP i nominalno, i per capita. Prosječna zarada povećana je za 82 odsto, i najviša je u regionu“, kazao je Đukanović.
Prema njegovim riječima, o savremenom razvoju Crne Gore svjedoči i novi državni odnos sa dijasporom.
„To pitanje je uzdignuto na nivo najvišeg prioriteta izvršne i zakonodavne vlasti. Prepoznata je potreba njegovog sistemskog uređenja po ugledu na visoko migratorne zemlje“, rekao je Đukanović.
Danas je, kako je naveo, komunikacija između matice i dijaspore izuzetno olakšana, jer živimo u vremenu četvrte industrijske revolucije.
„Novim tehnologijama se otvaraju i neslućene mogućnosti za okupljanje ljudskih potencijala Crne Gore iz cijelog svijeta. Neko je dobro rekao da danas Crna Gora ide tamo gdje je već njena dijaspora – u Evropu i razvijeni svijet“, dodao je Đukanović.
On je, na večerašnjoj svečanosti, uručio nagradu za očuvanje državnog identiteta i pripadnosti Crnoj Gori profesoru Milenku Peroviću, nagradu za doprinos u oblasti kulture Veljku Bulajiću, za doprinos u oblasti nauke profesorici Nadeždi Basari, a za doprinos u oblasti diplomatije i promocije Crne Gore Refiku Radončiću.
Đukanović je nagradu za doprinos u oblasti sporta uručio Dušku Ivanoviću, za dobročinstvo Kulturnom centru Rumija, a za unaprjeđenje privrednog partnerstva sa Crnom Gorom Veselinu Mijaču.