Američka tajna služba je svojevremeno izradila čitav katalog metoda mučenja kako bi od osumnjičenih terorista iznudila priznanje, a te metode su razradili psiholozi od kojih se dvojica sada nalaze pred sudom.
Sedam mjeseci nakon terorističkih napada 11. septembra 2001. Džems Mičel i Džon Džesen su imali mnogo posla, jer je američka tajna služba CIA od njih zatražila da kao psiholozi razrade 'katalog mjera' za, kako se to u tim krugovima nazivalo, "proširene metode ispitivanja", prenosi Dojče vele.
Tako su Mičel i Džesen smislili 12 načina "ispitivanja", a na tom popisu je i već čuveni "voterbording" i zatvaranje u kovčeg.
Nalogodavcu se veoma dopao rad psihologa: jedanaest od tih dvanaest metoda su postale standardni postupak prilikom saslušanja osumnjičenih za terorizam.
Ipak, navodi DW, 15 godina posle i Mičel i Džesen moraju da odgovaraju pred sudom, jer ih je organizacija za ljudska prava "Američka unija za građanske slobode" tužila u ime bivših zatvorenika Sulejmana Abdulaha Salima i Mohameda Ben Souda, kao i u ime porodice Gul Rahmana koji je umro u jednom zatvoru CIA od hladnoće.
Još traje pravno natezanje oko toga hoće li tuženi psiholozi zaista pred sudom snositi posledice za saučesništvo u zločinu, ali je već sproveden čitav niz sudskih saslušanja kojima se utvrđivalo činjenično stanje.
Dvojica psihologa nisu tuženi samo jer su sročili te metode mučenja, već i zato što su punih sedam godina nastavili saradnju sa CIA dok je ona mučila zatvorenike u zatvorima širom svijeta i lično nadzirali ispitivanje nekih važnijih zarobljenika, kao što je bio Halid Šeik Mohamed za kojeg se vjeruje da je bio jedan od glavnih planera napada na Njujork i Vašington.
Psiholozi su u dosadašnjim saslušanjima tvrdili da su radili samo ono što je ugovorom od njih tražila CIA i da ne mogu biti krivi što su zaposleni u tajnoj službi onda činili.
Kao "savjetnici" ova dvojica su od CIA primili 81 milion dolara "za istraživački rad", što se vidi po izvještaju o mučenjima američkog Senata u kojem se 2014. prvi put prikazala sva razmjera prakse mučenja američke tajne službe.
Kako se navodi, ovi bivši psiholozi američkog vazduhoplovstva najviše su zagovarali metodu voling (walling), prema kojoj se zatvorenik vrti u krug i uvek iznova se gura da udari u zid, ne betonski nego od elastične šper ploče.
"To uopšte ne boli, ali prilično se vrtite. Ako je bolno, onda je metoda loše sprovedena", kaže Mičel, a Džesen je dodao da tom metodom niste povrijeđeni, ali da je nadraženo unutrašnje uho.
Prema izvještaju Senata, može se videti da su Mičel i Džesen 2002. samo nekoliko dana prije smrti Gula Rahmanija posjetili tajni zatvor u kojem je on bio zatvoren, kao i da su psiholozi savjetovali primjenu "proširenih metoda" saslušanja na Rahmaniju.
Advokat Ladin tvrdi da je Džon Džesen savetovao da se zatvoreniku ne daje hrana i da se ne pušta da spava, kao i da ga je lično saslušavao.
U tužbi žrtve traže barem odštetu za troškove liječenja nakon tih silnih "proširenih metoda", a list navodi da je smisao nešto drugo - priznanje da im je nanesena nepravda i da je Amerika posegnula za neprihvatljivim metodama.