Grupa od 20 državljana Srbije uhapšena je u noći uoči parlamentarnih izbora u Crnoj Gori zbog sumnje da je pripremala napad na institucije i hapšenje premijera Mila Đukanovića tokom izbornog dana.
Kao organizator grupe označen je bivši komandant Žandarmerije Srbije Bratislav Dikić.
Hapšenje Dikića u Crnoj Gori i prvobitna reakcija srpskih zvaničnika otvorila je pitanja o postojanju i kontroli parabezbjednosnih službi i da li je nekim radnicima bezbjednosti penzija paravan za "biznis“ koji je često povezan sa organizovanim kriminalom, piše Pobjeda.
Koliko bezbjednosne i parabezbjednosne službe utiču na regionalne odnose, Pobjeda je pitala prof. dr Zorana Dragišića sa beogradskog Fakulteta za bezbjednost i novinara Vojislava Tufegdžića koji se bavi bezbjednosnim pitanjima.
"Teško je reći koliko bezbjednosne službe utiču na regionalne odnose", kaže Dragišić uz napomenu da treba sačekati sudski epilog onoga što se desilo u Crnoj Gori.
"Ja bih to prije nazvao organizovanim kriminalnim grupama nego parabezbjednosnim službama, jer da bismo ih zvali parabezbjednosnim službama morala bi biti njihova veza sa određenim nosiocima vlasti. U ovom trenutku takva veza ne postoji ili se ona ne može dokazati. To su ljudi kriminalci koji su nekada imali ili još uvijek imaju policijske značke ili pripadaju određenim bezbjednosnim službama. Toga ima u svim državama regiona i to je ono što je karakteristično za slabe i nedovršene države: dakle, da se formiraju paralelni centri moći i neki paravojnici i parapolicajci sebi daju za pravo da budu zaštitnici nacionalnih interesa i države. To je u stvari jedna magla koja se prodaje, a iza svega toga stoji čist kriminal i borba za nelegalan profit", rekao je Dragišić ocjenjujući da je najveći dio tih ljudi u različitim krivičnim djelima-od trgovine ljudima do trgovine narkoticima, reketiranja, to su stvari koje naš region prate od početka ratova i sve države u regionu boluju od te bolesti i da se, generalno gledano, to sve ne može posmatrati van konteksta organizovanog kriminala koji u ovom regionu predstavlja ozbiljnu prijetnju.
Tufegdžić pažnju usmjerava na to da bivši ljudi bezbjednosnih službi nemaju "presudnu moć i uticaj da bi nešto napravili“, odnosno da takvi ljudi ,,mogu da budu u funkciji, ali ne može da se desi da budu samostalni i da samostalno odlučuju“.
On smatra ida takvi ljudi na regionalne odnose utiču "u mjeri u kojoj im je to dozvoljeno, da znaju način funkcionisanja sistema, ali ne mogu da budu odlučujući u funkcionisanju sistema“.
Da li ljudi koji su radili u bezbjednosnim službama odlaskom u penziju prekidaju svoje aktivnosti ili oni i dalje rade i šta se dešava kada se odmetnu, koji sve problemi tu mogu nastati?
Prof. Dragišić objašnjava da najveći dio ljudi koji su radili u službama bezbjednosti su časni i pošteni ljudi, uglavnom mladi odlaze u penziju i mnogi od njih nastave da se bave poslovima koji su zakoniti i legalni i ni na koji način ne ugrožavaju bezbjednost svoje države kao i da se mnogi od njih posvećuju nastavničkom poslu ili vode firme koje se bave poslovima bezbjednosti.
"Devedeset devet odsto bivših pripadnika službi bezbjednosti svojim daljim aktivnostima samo doprinosi bezbjednosti države i društva", ističe Dragišić, ali i konstatuje da "manji broj ljudi odlaskom u penziju počinje da se bavi kriminalom“, ali imamo i "jedan broj ljudi koji su više u samim službama i bave se kriminalom".
Profesor podsjeća da je premijer Srbije Aleksandar Vučić u nekoliko navrata naglašavao da će se povesti ozbiljna borba protiv takvih pojava, kao i da je ministar unutrašnjih poslova Nebojša Stefanović takođe najavio borbu protiv takvih djelovanja.
"Do sada su unutrašnje kontrole i u policiji i u službama bezbjednosti otkrivale i kažnjavale takve aktivnosti. Posebno su bivši policajci, vojnici i pripadnici službi bezbjednosti opasni kada uđu u kriminal: jer raspolažu stručnim znanjima, određenim sposobnostima i vještinama. Ako ta znanja zloupotrijebe, onda su opasniji od običnih kriminalaca koji nemaju iskustvo rada u policiji, vojsci i službama bezbjednosti", rekao je Dragišić uz zaključak da baš takvi ljudi predstavljaju veliku opasnost za državu i da se po pravilu bave najtežim krivičnim djelima.
"Imali smo, nažalost, u Srbiji, atentat na premijera Zorana Đinđića 2003. godine koji je izveo jedan dio odmetnutih od države u sprezi sa organizovanim kriminalom. Imamo to iskustvo i ti ljudi predstavljaju posebno opasan dio organizovanog kriminala", rekao je prof. Dragišić.
Tufegdžić ukazuje na to da se teško može naslutiti čime će se bivši bezbjednjaci ili specijalci baviti nakon penzionisanja kao i da postoji mistifikacija oko njihovih budućih zanimanja koja djelimično i nije nerazumna.
"Ljudi iz svih velikih službi Istočne Evrope nakon pada Berlinskog zida su odlazili u neke privatne agencije npr. obezbjeđenja i bili su funkcionalni sa svojim iskustvom i znanjem i vezama. Ipak, svima njima je ograničen domet, jer dolaze novi ljudi koji su gladni moći i mogućnosti, veza i novca i tu se uvijek pojavljuje problem i mnogo onoga što se događa u svijetu kriminala ima veze sa tim", kaže Tufegdžić uz opasku da upravo ti ljudi "nijesu toliko moćni da mogu svoju moć da prenesu na sljedeće generacije ili da trajno budu ljudi takvi kakvi jesu, odnosno da se sve to vrlo brzo promijeni kroz uticaj političara, njihovih savjetnika, okolnosti, šefova službi, šefovi mafijaških družina, brzo se to ovdje mijenja“.
Na pitanje da li takve ljude u budućim poslovima ograničava država ili, pak, njihove domete ograničavaju poslovi kojim se bave nakon službe, Tufegdžić precizira da takve poslove ograničava apsolutno režim, odnosno onaj ko je trenutno na vlasti.
Objašnjavajući da u policiji postoje dvije mogućnosti: tajna i javna policija i da postoje dva načina funkcionisanja jedan da se policiji dozvoljava da radi svoj posao kako bi trebalo, što većina i zna i radi, i drugi način je da se i javna i tajna policija tjeraju da rade posao koji nijesu u njihovom opsegu Tufegdžić navodi da je upravo to raskorak koji je pokazala praksa.
"Ono što je pod nadležnošću institucija se tjera da radi nešto što ne bi trebalo da radi, a ono što je toliko vidljivo i što predstavlja toliki problem za bezbjednost, ekonomsku stabilnost, funkcionalnost itd. gura se pod tepih. To je mehanizam koji postoji već decenijama i preuzima ga kako ko dođe na vlast i usavršava ga nadalje za svoje lične potrebe. Oni su u funkciji, a drugi odlučuju kolika će im biti funkcija", naveo je Tufegdžić.