Pjesma, suze i poslednji aplauz duži od minuta ćutanja - ovako se Atelje 212 u Beogradu oprostio od Marinka Madžgalja.
Pozorište u kojem je Marinko proveo pet godina i odigrao više predstava bilo je puno njegovih kolega, članova porodice i prijatelja.
Da se podsjete Madžgalja i zajedno mu odaju počast, došli su Nikola Kojo, Vojin Ćetković, Irfan Mensur, Petar Božović, Andrija Milošević, Mirka Vasiljević, Dragan Vujić Vujke, Danijela Vranješ, Kalina Kovačević, Seka Sablić, Nikola Đuričko, Dejan Lutkić, Ivan Jevtović, Ivan Tasovac, Vojin Ćetković, Milorad Mandić Manda, Tanja Bošković, Jelena Gavrilović, Kalina Kovačević, Vuk Kostić, Nenad Stojmenović, Nenad Nenadović, Iva Štrljić, Hana Selimović...
Govorili su upravnik Branimir Brstina, glumci Gorica Popović, Gordan Kičić, Nenad Ćirić, Jelena Đokić, Aleksandar Srećković, Andrija Milošević, Tamara Krcunović, rediteljka Snežana Trišić i voditelj Ognjen Amidžić.
Kolege i profesorka sa klase, prijatelji, glumci, voditelji i drugi ljudi koji su voljeli Marinka oprostili su se od njega na najljepši mogući način.
Cio Atelje je ustao, i gromoglasno tapšao tokom emitovanog Marinkovog izvođenja pjesme "Svadbarskim sokakom".
Branimir Brstina, Nenad Ćirić, Andrija Milošević, Gordan Kičić, Tamara Krcunović i drugi pozvali su publiku da tapše u ritmu, a po završetku pjesme, Marinko je dobio svoju poslednju stojeću ovaciju u Ateljeu 212 u Beogradu.
Aplauz je trajao duže od minuta ćutanja kojim je komemoracija počela. Mnogo, mnogo duže, kako je Marinko i zaslužio.
Da je volio pjesmu, složili su se svi u Ateljeu, a emitovan je i snimak na kojem je glumac besprekorno pjeva "Tristecu" Olivera Dragojevića.
Glumac Andrija Milošević prisjetio se kako je uvijek "od Marinka krao fore", i rekao da će nastaviti to da radi.
"Neće on nedostajati samo nama koji smo ga znali i voljeli. Ja dobijam stotine hiljada poruka od ljudi kojima će nedostajati. Nastaviću da mu kradem fore. Na taj način, on će nastaviti da živi, barem malo, i kroz mene".
Ognjen Amidžić nije mogao da zadrži suze, i plakao je dok je Marinka nazivao jednim od najtalentovanijih ljudi koji je poznavao.
"Kažu da ljudi umiru onda kada ih zaborave. Ja tebe, brate, neću zaboraviti", rekao je Ognjen.
Koleginica sa klase Jelena Đokić prisjetila se kako su mladi glumci uz Madžgalja naučili novi proces stvaralaštva u glumi.
"Postoji Stanislavski, Strazberg... A ti si uveo Madžgaljizaciju", rekla je ona.
Aleksandar Srećković kroz suze je pričao o svom telefonu, o broju pored kojeg piše "Maki", o tuzi koju osjeća jer taj broj nikada više neće pozvati, ali ne može ni da ga obriše. Gorica Popović je tužno i dirljivo kritikovala Smrt što se "zaletjela" na Marinka.
"Na pogrešnog si, Smrti, zamahnula svojom nemilosrdnom kosom. Da je nebo znalo koga nam uzima, našeg biser-deliju, sačekalo bi još malo", rekla je glumica.
Gordan Kičić, drug iz školskih i studentskih dana, a zatim i sa scene, govorio je o "lijepom Marinku".
"Lijepi moj, mili moj, brate moj, batice moj... Bio si neodoljiv", rekao je Kičić, koji se prisjetio kako je i izlazak, i gluma, i fudbal, i "cirkanje" sa Madžgaljem uvijek bilo povod za smijeh.
Marinko Madžgalj, koji je preminuo u subotu, biće sahranjen u 14.30 sati na Novom bežanijskom groblju.