U intervjuu za MONDO popularna crnogorska pop pjevačica govori o pojačanoj dozi "ritam-bluza" u svom novom singlu, saradnji sa Skaj Viklerom, Eurosongu, posledicama internet revolucije na muško-ženske odnose...
Godinu nakon nastupa na Eurosongu sa Who See, Nina Žižić nastavlja da osvaja r`n`b publiku u Crnoj Gori. Novi singl popularne pjevačice u potpunosti odiše ritam i bluz tonovima i obećava jedan sasvim novi duh na crnogorskoj muzičkoj sceni.
U intervjuu za Mondo, Nina otkriva da je u njeno novo smanjivanje doze popa umiješao prste popularni beogradski hip hop muzičar Skaj Vikler. Mada Nikšićanka govori i o razlozima zbog kojih ne želi da stiče popularnost u rialiti programima, festivalskim „pravilima igre“, posledicama internet revolucije na muško-ženske odnose, saradnji sa Skaj Viklerom...
Prije nekoliko mjeseci je na tržište stigao tvoj novi singl „Klik“. Da li je on najava već dugo očekivanog prvog albuma?
To bi bila već osma najava mog prvog albuma. Dakle ne bih ga definsala kao najavu, ali eto može da se kaže da će svakako biti dio mog prvog albuma. „Klik“ je nastavak uspješne saradnje sa Skaj Viklerom, započete još prošle godine na pjesmi Igranka sa kojom smo Who See i ja predstavljali Crnu Goru na Eurosongu.
Da li onda može da se najavi skoro izdanje spota pjesme?
Svakako, singl sam po sebi nije dovoljan ako se ne zaokruži spotom koji sam planirala da snimim najkasnije ovog ljeta.
Da li si planirala ili već dogovorila ekipu s kojom ćeš snimati spot?
Ne još uvijek, ali naravno imam svoje želje i već imam viziju kako bi spot trebalo da izgleda. Pjesma ima šaljivu notu, ona je žanrovski nešto između r`n`b i popa što pruža veliku slobodu autoru. Naravno, moramo se držati teme koja je zadata tekstom.
Pjesma se bavi žensko-muškim odnosima...
Tema je prije svega lažna hrabrost koju je u komunikciji žena i muškaraca donijele era društvenih mreža i internet „čarolija“. Pjesmom skrećem pažnju na ovaj fenomen, ali ujedno i pozivam na povratak onog starog dobrog načina na koji je funkcionisao taj odnos... Jednostavno, skrećem pažnju da nema više starog dobrog muvanja „oči u oči“. Pjesma je zbog toga ovovremena, ima jednu sociološku notu. „Klik“ je ujedno moja prva pjesma koja nije klasična ljubavna. Lišena je svake patetike.
Da li si i ti žrtva tog nedostatka hrabrosti u muško-ženskoj komunikaciji koju je donijela internet revolucija?
Svakako ali nisam jedina pa to ne doživljavam lično nego kao fenomen.
Da li iz ovog možemo da zaključimo da nemaš dečka?
Ne bih rekla da je trenutno to uzrok ali, tačno je, sama sam.
S kim bi voljela da snimiš duet?
Sa Džejmsom Morisonom od stranih pjevača i Tonijem Cetinskim sa ovih prostora.
Zašto sa Morisonom i zašto sa Cetinskim?
Sviđa mi se Morisonova boja glasa, njegove pjesme... Isto važi i za Tonija kojeg sam imala prilike i uživo da slušam. Kod Cetinskog mi se dopada i njegova harizma, energija, nastup...
Zašto u Crnoj Gori ima mnogo više pop nego rok muzičara?
Vjerovatno je to posledica, da se tako izrazim - potražnje na tržištu. Eto, moj rodni Nikšić je važio za grad roka. Ako igdje u Crnoj Gori živi taj duh roka kada je riječ o klupskoj svirci onda je to Nikšić. Ali, narodnjaci su počeli da osvajaju sve pa i moj rodni grad. Od umjetnosti se, nažalost, ne živi. Rok je samo prvi platio cijenu tog „zakona tržišta“.
Da li istina da je većina festivala namještena?
Nemam dokaze da je tako, ali imam utisak da su uglavnom namješteni. Mislim da na tom planu mnogo zavisi od pjevača. Ako odeš sa stavom da ćeš sigurno da pobijediš zato što vjeruješ da imaš najbolju pjesmu, aranžman... razočaranje je gotovo izvjesno. Naravno da ima izuzetaka. Ali ja festivale doživljavam prije kao sjajnu priliku za promociju i uspostavljanje novih kontakata nego kao takmičenje. Recimo Eurosnog, kao najveći festival... Svake godine bi išla na pjesmu Eurovizije.
Prošlo je godinu dana od tvog nastupa na Eurosongu. Kako se danas sjećaš te avanture?
Kao velikog profesionalnog izazova i iskustva koje sam stekla. Eurosong je, ipak, epicentar ovog dijela muzičkog svijeta kojem pripadam. Jezikom fudbala prevedeno to je kao da igrate finale Lige šampiona. Sve je jednostavno grandizozno. Iako nismo uspjeli da uđemo u finale, zadovoljna sam što je naš nastup prošao onako kako smo planirali. Mi smo svoj posao odradili kako smo željeli i kako se od nas očekivalo. To je bilo do nas, ostale stvari nisu.
Šta očekuješ od ovogodišnjeg predstavnika Crne Gore na Eurosongu?
Ne mogu reći da očekujem, ali svakako želim Sergeju Ćetkoviću da uđe u finale.
Dugo vremena si ime u Crnoj Gori, stigla si do Eurosonga, ali nisi pokušavala da se probiješ na tržište regiona?
Nastup na Eurosongu je bio, u smislu promocije, vrh moje karijere. Ostvarila sam se u Crnoj Gori a sada želim da napravim korak naprijed. Pokušaću da se predstavim i u regionu. Nije da nisam pokušavala i ranije ali kao što svi znamo talenat je nešto što se često najmanje cijeni u ovom prilično nemilosrdnom svijetu.
Nisi spremna da put na novo tržište potražiš kao mnogo tvojih kolega preko rialitija?
Nisam taj tip. Od samo početka se trudim da karijeru gradim svojim muzičkim kvalitetima. Karijera mi je jako bitna ali nisam od onih koji u želji da ostvare cilj ne biraju sredstva. Možda me to koči u poslu ali to sam ja.
Kada kažemo region, ovdje se prvo pomisli na Srbiju...
Naravno da imam ambiciju da se probijem na muzičku scenu Srbije. Mada, ja sam već vezana za tu scenu s obzirom da sam ostvarila uspješnu saradnju sa Skaj Viklerom.
Da li se plašiš snimanja spota sa Skajom s obzirom na njegovu „reputaciju“?
Naprotiv, ja ga očekujem u mom spotu a i logično je da se pojavi u njemu pošto je „gost“ u samoj pjesmi.
