Zvanično je postala dostupna povjerljiva analiza koja je svojevremeno pokazala koliko je američka vlada obmanjivala javnost o Vijetnamskom ratu
Analiza je u cjelini dosputna javnosti tačno 40 godina pošto je Njujork tajms počeo da neovlašćeno i uz veliku buru objavljuje njene djelove.
Taj dokument na 7.000 stranica, nazvan "Papiri Pentagona", koji su objavili Nacionalna arhiva i tri predsjedničke biblioteke, sada se smatra pretkom veb-sajta Vikiliks, koji objavljivanjem dokumenata klasifikovanih kao povjerljivi zadaje glavobolju današnjoj američkoj administraciji, ali i nekim stranim vladama.
Senzacionalno kršenje tajnosti vladinih podataka iz 1971. godine, što su poslije Njujork tajmsa učinili i drugi američki listovi, uzdrmalo je administraciju predsjednika Ričarda Niksona i pokrenulo spor pred Vrhovnim sudom, koji je doveo do odluke koja je unaprijedila slobodu štampe u SAD.
"Papire Pentagona" su, pred kraj mandata predsjednika Lindona Džonsona, pripremili ministarstvo odbrane i spoljnopolitički analitičari privatnih kompanija.
Dokumenta su i procurila od jednog od njih Danijela Elsberga.
Izvještaj je pokazao kako je nekoliko administracija, kako demokrata Džona Kenedija i Džonsona, tako i republikanca Niksona, svojom politikom dovelo do eskalacije sukoba u Vijetnamu, obmanjujući Kongres, javnost i savezničke države.
U javnosti je već, u raznim prilikama, objavljen najveći dio tog izvještaja.
Sam Elsberg, koji je noći proveo fotokopirajući dokumenta, koja je predao štampi, sada kaže da je vrijednost njihovog objavljivanja u tome što će konačno biti u cjelini dostupna narednim generacijama. On je i dalje ubijeđen da efekat Papira Pentagona ne bi bio toliki da predsjednik Nikson nije pokušavao da osujeti njihovo objavljivanje.
Kada je izvještaj objavljen, Niksonu je odgovaralo da se dio tadašnjeg antiratnog raspoloženja okrene i prema njegovim prethodnicima. On je, međutim, Elsberga nazvao izdajnikom i strahovao da će, ako takvi liberali ne budu primjerno kažnjeni, slična otkrića podriti i njegovu administraciju.
Smatra se da je to uvjerenje o zavjeri, protiv koje se treba boriti svim sredstvima, na kraju odvela Niksona na put koji se završio skandalom Votergejt , započet u septembru iste godine.
Administracija je tražila sudsku zabranu objavljivanja dokumenata, ali je Vrhovni sud tada stao u odbranu prvog amandmana američkog ustava, koji garantuje slobodu govora.
Kasniji pokušaj vlade da sudi Elsbergu za špijunažu bio je podjednako neuspješan, jer su dokazi protiv njega bili pribavljeni nelegalno.
Elsberg je radio za korporaciju Rand i bio je štićenik tadašnjeg predsjednikovog savjetnika Henrija Kisindžera.
Sada kaže da je trebalo Papire Pentagona i ranije da doturi štampi, a ne da kada su već bombe počele da padaju na Vijetnam.
Njegova poruka budućim naraštajima takozvanih vislblouera (duvača pištaljke) je da ne ponove njegovu grešku.
Elsberg je prošle godine stao u odbranu osnivača veb-sajta Vikiliks Džulijana Asanža, a takođe odao priznanje vojniku Bredliju Meningu, osumnjičenom da je Vikiliksu predao veliki broj klasifikovanih dokumenata, koje je taj veb-sajt objavio ove godine.
Elsberg je ocijenio da Asanž i Mening ne zaslužuju suđenje više nego Njujork tajms 1971. godine ili reporter Vašington posta Bob Vudvord koji je pomogao u otkrivanju pozadine afere Votergejt .
Američki mediji pisali su da administracija u Vašingtonu razmatra načine da bi sudila Asanžu, dok je Mening od maja 2010. u vojnom zatvoru.
(Tanjug)