U cijeloj iranskoj prestonici čula se zaglušujuća eksplozija koja je osvijetlila noćno nebo nad Teheranom u ranim satima 1. decembra 1943. godine. To bi sigurno primijetio Vinston Čerčil u sjedištu britanske ambasade, iako možda ne bi odmah shvatio njen sumorni značaj
On je bio budan kasno uveče. Organizovao je spektakularnu pijanu zabavu na proslavi svog 69. rođendana, gdje je, kako je rekao jedan svjedok, bio „prilično razuzdan, plešući irski ples hornpipe, grleći i ljubeći vojnike čak i na pomalo neprimjeren način“, a sve pred uglednim gostima Franklinom D. Ruzveltom i Josif Staljin, piše Kurir.
Već sredinom 1943. bilo je jasno da će nacistička Njemačka biti gubitnik u Drugom svjetskom ratu. Globalni sukob trajaće još dvije godine, ali savezničke snage su 1943. godine jasno stavile do znanja da će prihvatiti samo bezuslovnu predaju Njemaca.
Saveznički lideri „velike trojke“ sastali su se prvi put kako bi razradili detalje otvaranja „drugog fronta“ u zapadnoj Evropi.
Ali istorijska Teheranska konferencija mogla je vrlo lako da im bude poslednja, bar ako je suditi po novoj knjizi o Hitlerovoj operaciji Skok u dalj, koja otkriva arogantan pokušaj nacističkih atentatora da se infiltriraju na važan samit saveznika i ubiju prva tri državnika svijeta.
Ubijanje velike trojke zadalo bi katastrofalni udarac saveznicima, kaže Hovard Blum, autor knjige "Noć atentatora". Američki novinar i pisac romana i ne-fantastičnih knjiga s ratnom tematikom doveo je u centar pažnje ovom knjigom „Najopasniji čovjek Ota Skorcenija u Evropi“, čovek sa najsloženijim zadacima, „ožiljak na licu“.
"Hitler je tražio generala Ota Skorcenija da vodi napad. Ne samo da su im životi bili ugroženi, već i čitava budućnost rata", rekao je Blum.
Poslednju priču o operaciji u Teheranu sa do tada nepoznatim detaljima autor je donio iz nedavno neotpečaćenih arhiva, ruskih, američkih i britanskih dosijea, koji uključuju svjedočenja direktno umiješanih osoba poput Ruzvelta i Čerčilovih telohranitelja.
U „Noći ubica“ Blum detaljno i u maniru ratnog špijunskog mega spektakla opisuje kako je Skorceni okupio elitni tim obučenih komandosa, oko 50 ljudi koji su trebali da padobranom skoče u Iran, uz pomoć lokalnih snaga, kako bi ušli u mjesto sastanka savezničkih lidera i ubili ih.
Kada je otkriveno da će se trojica savezničkih lidera, Ruzvelt, Čerčil i Staljin, sastati i razgovarati o sudbini Njemačke i sveta, nacistički obavještajac Valter Šelenberg predložio je stvaranje grupe za atentat na Veliku trojku, odrubljivanje glave saveznicima i obezbjeđivanje pregovora za Njemce.
Samit je trebalo da bude strogo povjerljiv, ali Čerčil je slučajno propustio informacije o sastanku sa Ruzveltom i Staljinom tokom radio komunikacija.
Kada je otkriveno da će se sastanak održati u Teheranu, bili su oduševljeni jer je u to vrijeme u Iranu, iako pod britanskom i ruskom kontrolom, sve vrvilo od njemačkih tajnih agenata sa jakim vezama i resursima za najsloženije akcije. Šelenberg je mjesecima ranije uspostavio špijunski prsten u Teheranu.
Nacistički plan sproveden je prilično glatko. Prvo je nemački špijun otkrio tajni ulaz u kompleks ambasade kroz podzemne vodene tunele. Nacistički atentatori planirali su da padobranom skoče u Teheran u ruskim uniformama kako bi se spojili sa sovjetskim snagama.
Ali ono što je zamaglilo planove Njemaca bila je činjenica da su dvojica njihovih operativaca bili dvostruki agenti i planove prenijeli Rusima.
Akcija je izvedena u tri grupe. Ruski vojnici upali su u zasjedu prvom timu koji je padobranom skočio u pustinju izvan Teherana, dok je drugi tim uhapšen u teheranskoj sigurnoj kući.
„Njihova tijela nikada nisu pronađena“, tvrdi Blum.
Ali šest njemačkih komandosa, koji su pali 30 kilometara sa kursa, izbjegli su zarobljavanje i napredovali u napadu. Sakrili su se u teheranskoj srednjoj školi, ali su i oni brzo naletjeli na probleme. Izdala ih je grupa iranskih rvača motivisanih nagradom od 20.000 dolara, što je danas ekvivalentno 300.000 dolara.
Uprkos tome, komandosi su uspjeli da pobjegnu i nastavili su svoju misiju. Brzo su saznali da je zarobljeni njemački špijun otkrio zavjeru za napad kroz vodene tunele nasipa, koji su sada bili pod jakom stražom.
Prisiljeni da prilagode svoje planove, odlučili su se za samoubilački napad, bombardirajući veliku trojku na odlasku za teheranski aerodrom. Komandosi su ponovo izdati i kada su bili okruženi ruskim trupama, digli su se u vazduh.
Složeni plan, koji je obuhvatio gotovo sve što bi se moglo očekivati u visokobudžetnom filmu, od dvostrukih špijuna, mijenjanja uniformi, vrhunskog eksploziva tog doba, izdaje i lukavosti, lokalnih plemenskih vođa, pa čak i zlatne Valterove puške, naravno, nije uspio. Za dlaku, ali nije.
Ruzvelt, Čerčil i Staljin su se dogovorili o daljim ratnim planovima i Skorceni se vratio u Njemačku.