Sa prosječnom visinom od 160 centimetara, svako naivan će pomisliti da je Gurka vojnik neprijatelj kog je lako savladati. Ali, svako ko je sreo njihovu trupu pod motom "bolje umrijeti nego biti kukavica" u borbi, zna da njihova veličina ne znači apsolutno ništa.
Gurke, koje još nazivaju i britanskim dobrovoljcima kao i sinovima Himalaja kao vojna jedinica imaju zaštitni znak - kukri nož. Regrutuju ih na obroncima Himalaja i po svim vojnim stručnjacima oni su jedna od najboljih pješadija na svijetu, a naziv su preuzeli od prvobitnog imena vladajuće dinastije Nepala.
S Britancima koji su kolonizovali Indiju borili su se 1813. i 1816. godine i nanijeli im velike gubitke, a već su tada stekli veliko poštovanje protivnika. Nakon što su Britanci na kraju zavladali Indijom, Gurke su primili u svoje redove i osnovali tri taktičke vojne jedinice pa su kao takvi učestvovali u Prvom i Drugom svjetskom ratu, boreći se i u Evropi, ali i u Sjevernoj Africi, džunglama Malezije i Burme, na Siciliji.
Nakon prestanka britanske vladavine u Indiji 1974. šest preostalih pukova Gurki pripalo je Indiji, dok je četiri pripalo Velikoj Britaniji. Poseban uspjeh Gurke su ostvarile na Foklandskim ostrvima, a prema usmenom predanju u ratu u kojem su učestvovale Gurke nije bilo zarobljenika, a iako nije potvrđeno, postoje priče i o navodnom kanibalizmu protivnika Gurki. Gurke se bore i danas u raznim djelovima svijeta, naprimjer u Iraku i Avganistanu.
Gotovo 28.000 kandidata svake godine se međusobno takmiči za samo 200 mjesta koje imaju Gurke u britanskoj vojsci. Da bi uopšte došao do statusa kandidata, muškarca moraju da prime odredi za regrutaciju koji se kreću Nepalom, a za svakog regruta koji dođe i prođe kvalifikacije kao i obuku, regruti dobijaju nagradu. Kandidat mora da ima minimalno 17 godina, a testiranje uključuje trčanje 5 kilometaara po podnožju Himalaja noseći 25 kilograma kamenja u ruksaku na leđima - za manje od 55 minuta.
Nakon što jednom izvuče svoj kukri nož, zakrivljena oštrica po tradiciji mora okusiti krv, pa ako njime nije povrijeđen neprijatelj, Gurka će zarezati sebe.Nedavni primjer visoke počasti koje su dobile Gurke je dodjela najvišeg britanskog odlikovanja za hrabrost naredniku Diprasadu Punu, koji je kao usamljeni stražar na kontrolnoj tački u Avganistanu 2010. sam odbio napad 30 talibanskih vojnika.
"Oko mene je bila gomila Talibana pa sam bio uvjeren da će me ubiti. Prije nego što se to dogodi odlučio sam da barem ubijem neke od njih", izjavio je Punu koji je tokom 15 minuta borbe ispalio više od 400 metaka, detonirao 17 granata i mina, a u nedostatku oružja na talibanskog borca koji se penjao prema njemu bacio je tronožac puške. Osim što je spasio živote drugih vojnika na kontrolnim tačkama, Punu u tom nevjerovatno hrabrom okršaju nije ni ranjen.
Nakon što stupe u redove britanske vojske, Gurke nakon svake tri godine vojnog roka u Nepalu provedu tri mjeseca. U svojoj službi mogu da dostignu čin komandira, a većinom su podoficiri u Gurka jedinicama. Ako za 15 godina Gurka vojnik ne dobije čin narednika, on se sam zbog časti povlači iz službe. Zbog njihove ratobornosti i časti većinom se angažuju samo za one najteže zadatke širom svijeta, a djeluju u sklopu NATO-a.