Na vrhu liste najmoćnijih ljudi Evrope za 2020. godinu briselski portal Politiko vidi francuskog predsednika Emanuela Makrona, dok je preostalih 27 osoba sa liste svrstano u tri kategorije koje predstavljaju tri vrste moći: ljudi od akcije, ometači i sanjari.
Izbor Politika za mesto broj jedan je, dakle, Emanuel Makron a u uvodnom dijelu teksta o najmoćnijim ljudima, autori liste Stefan Faris i Stefan Braun napominju da će prvo mjesto vjerovatno izazvati brojne polemike i vjerovatno je to istina.
Kako navode autori, Makron je uspeo da iskoristi vakuum nastao zbog Bregzita i slabosti Njemačke, uspeo je i da razbjesni Evropski parlament kada je kritikovao izborni sistem i pokušao da izmanevriše izbor Ursule fon der Lajen, ali i kada se usprotivio dosadašnjoj politici proširenja EU i spriječio pokretanje pristupnih pregovora sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom.
Kao "ljudi od akcije" između ostalih ocenjeni su Margaret Vestager (komesar EK za konkurenciju), Kristin Lagard (predsednica Evropske centralne banke), Vladimir Putin, Boris Džonson, Angela Merkel, Ursula fon der Lajen (predsednica EK), Leo Varadkar (premijer Irske) i Fil Hogan (evropski komesar za trgovinu).
Najzvučnija imena na ovoj listi svakako su Putin i Merkelova, a Politiko piše da je ruski predsjednik tokom poslednjih pet godina ilegalno napao Krim, umiješao se u američke predsjedničke izbore, oteo ukrajinski brod, podržavao sirijskog diktatora i da je optužen za trovanje bivšeg ruskog špijuna Sergeja Skripalja.
Politiko navodi i da je rezultat takve politike više nego zadovoljavajući za njega, ali navodi i da su sankcije koje je EU uvela Rusiji 2014. godine nakon aneksije Krima uzdrmale rusku ekonomiju, mada nisu promijenile Putinovu računicu.
Čak, EU je ta koja počinje da luta, piše "Politiko", zaključujući da "je malo razloga da Putin promijeni taktiku".
Mekrelova je, piše Politiko, za nekoga ko je kancelarka Njemačke vec deceniju i po, postigla iznenadujuđe malo.
Istina, navodi i da joj pojedini pripisuju da je spasila evro, ali isto tako naglašava da "mnogi ekonomisti tvrde da je učinila više štete nego koristi - držeći se njemačke linije, produbila je krizu u Grčkoj i nije učinila ništa na rešavanju nejednakosti u evrozoni".
Kao minus Merkelovoj je upisana i migrantska politika.
Politiko primjećuje da bi kancelarka možda mogla da bude srećna što je njena nekadašnja štićenica Ursula fon der Lajen izabrana na mesto predsjednika Komisije, ali "Makron, a ne Merkel, je taj koji je zaslužan za njen izbor".
Za kraj Politiko poručuje: "Naredne godine kancelarka će biti u sada već svom standarnom položaju: gledanje sa strane".
Među "sanjarima" Politiko najprije pominje ekološku aktiviskinju Gretu Tunberg, koja se plasirala na prvo mesto, a tik uz nju je mađarski premijer Viktor Orban.
Na ovom dijelu liste su i Bruno le Mer (francuski ministar finansija), Karola Reketer (Njemica koja je postala poznata zahvaljujuci spasavanju migranata kod italijanske obale), Klaus Vele (generalni sekretar Evropskog parlamenta) i Elizabet Denam (britanska komesarka za informisanje).
Na listi "sanjara" su i njemački pisac i izdavac Gotz Hubicek koga smatraju guruom stranke Alternative za Nemacku (AfD), nemacki ministar finansija Olaf Šolc, radnik firme za dostavu "Deliveroo" Daniel Zamor, koji je na sebe skrenuo pažnju ukazujuci na radne uslove dostavljaca.
Najzvučnije ime s ove liste za Politiko je Orban, koga briselski portal vidi kao "standardnog nosioca nacionalizma" i kao "antitezu onome što Evropska unija opisuje kao nadnacionalno prekrivanje".
Konačno, među "ometačima" su na listi Politika široj publici najpoznatija imena dvojice Matea iz Italije - Salvinija i Rencija. Za prvog Politiko navodi da možda ostaje bez funkcije, ali nije izašao iz kadra.
Na ovom dijelu liste nalazi se i lider nemacke stranke "Zeleni" Robert Habek koji je uspio da udvostruči popularnost stranke od kada ju je preuzeo prošle godine i za koga se smatra da bi mogao da postane prvi njemacki kancelar iz redova "Zelenih".
Tu su još i izvršni direktor Faceboka Dejvid Markus poznat po tome što pokušava da nametne kripto valutu Libra, zatim škotska premijerka Nikola Stardžeon, šef njemačke agencije za zaštitu podataka Johanes Kasper, francuski levicar Fransoa Rufin i prva slovačka premijerka Zuzana Čaputova.