Britanski putnički brod Titanik je potonuo 14. aprila 1912. godine, tokom svog prvog putovanja iz Sautemptona u Njujork, SAD.
Pod kapetanom Edvarda Smita, na brodu je bilo otprilike 2.200 putnika u trenutku kada se sudario sa ledenim brijegom nedugo prije ponoći - nesreća u kojoj je više od 1.500 ljudi izgubilo život. Međutim, ta priča nije realna, kaže bivši profesionalni pomorac, koji ima iskustva u vodama sjevernog Atlantika - gdje je potonuo Titanik, prenosi Kurir.
Kapetan L. M. Kolins je 2002. godine izdao knjigu “Potapanje Titanika, perspektiva ledenog pilota”, gdje je predložio tri razloga zbog kojih je vjerovao da je Titanik zaista potopio led.
"Uvjeren sam iza svega da je nemoguće da je brod udario u ledeni brijeg. Umjesto toga, Titanik je žrtva arktičkog ledenog sloja. Arktički led je višegodišnji led, vrlo tvrd. Brojni brodovi potonuli su na isti način, probijanjem trupa. Nema pouzdanih dokaza da je Titanik udario u ledeni brijeg", kaže on.
Kapetan Kolins je detaljno opisao u knjizi kako su otprilike 10 minuta prije potonuća, dva mornara uočila ono što su smatrali sumaglicom na horizontu, protežući se otprilike 20 stepeni s obje strane broda.
Kolins, prenosi Kurir, tvrdi da ono što su vidjeli nisu bili izmaglica već pojas leda. Takođe, tazlučiti oficiri su prijavili različitu visinu nepostojećeg ledenog brijega.
Kapetan Kolins vjeruje da je ova razlika u visini posledica "optičkog fenomena koji je dobro poznat nautičarima", gdje ravno more i ekstremna hladnoća iskrivljuju izgled objekata u blizini vodene linije, što ih čini da veoma visokim.
Fizika takođe nalaže da Titanik nije da udaru ledeni brijeg, tvrdi on.
On je objasnio da nešto što je poznato kao Bernulijev efekat znači da to nije moguće.
Prema riječima Kolinsa, ako je brod plovio brzinom 11 metara u sekundi i udario u ledeni brijeg za koji se tvrdi da je veličine hotela, cijela strana bi bila uništena, prenosi Kurir.
"Brod bi onda potonuo za nekoliko minuta, a ne sati", kaže on.