Ukoliko se razvode supružnici iz Njemačke i Francuske, koji žive u Belgiji postavlja se pitanje koji je od zakona tri pomenute zemlje nadležan.
Svake godine u EU sklopi se oko 300 000 brakova među supružnicima različitih nacionalnosti od kojih skoro polovina završi razvodom, a često se javlja i problem na osnovu zakona koje zemlje će brak biti razveden.
Ukoliko se razvode supružnici iz Njemačke i Francuske, koji žive i rade u Belgiji postavlja se pitanje koji je od zakona tri pomenute zemlje nadležan za njihov slučaj.
"Jedan Poljak, koji je bio oženjen svojom sunarodnicom, radio je u Švedskoj i tamo je podnio zahtjev za razvod braka, ali o tome nije obavijestio suprugu koja je tada živjela u Poljskoj. Brak je razveden u Švedskoj, a ona je ostala sama sa djecom u Poljskoj. To je nešto što je neprihvatljivo", rekla je poslanik Evropskog parlamenta Evelin Gebhard.
Zemlje EU dugo i bezuspješno pokušavaju da se dogovore o zajedničkim pravilima o razvodu, kada je riječ o partnerima koji imaju različita državljanstva, ili kada žive u zemlji koja nije matična nijednom od njih.
Pravila o razvodu uveliko se razlikuju širom EU - nordijske zemlje su najliberalnije po tom pitanju, većinske katoličke zemlje su konzervativnije, dok Malta uopšte ne dopušta razvod.
U Danskoj, Letoniji, Irskoj, Finskoj, Švedskoj, Velikoj Britaniji i na Kipru uvijek se prilikom razvoda stranih državljana primjenjuju sopstveni zakoni.
Ove zakonske razlike, često i kontradikcije, dovode do pravne nesigurnosti, ali i zloupotrebe, gdje jedan od supružnika podnosi zahtjev za razvod u onoj zemlji čiji mu je zakon najnaklonjeniji.
Evropska komisija je još 2006. godine pokušala da uskladi zakone koji bi se primjenjivali na razvode sa međunarodnom dimenzijom, ali je Švedska blokirala taj prijedlog, ne želeći da se na državljane te zemlje primijeni zakon manje liberalan od njihovog sopstvenog.
Pošto nema konsenzusa unutar EU, deset država članica zatražilo je od Evropske komisije da predloži zakonske reforme koje bi se odnosile samo na zemlje koje na njih pristanu. Tako je prvi put u istorije Evropske unije, Evropska komisija, upravo po pitanju brakorazvodnih binacionalnih parnica, predložila mehanizam "pojačane saradnje" između pojedinim članicama Unije.
Evropski komesar za pravdu i osnovna prava Vivijen Riding je izrazila nadu da će do 2011. godine, kada bi ovaj zakon trebalo da stupi na snagu, broj zemalja članica koje će ga primjenjivati porasti sa sadašnjih deset.
"Ukoliko jedan par može da se dogovori koji će se od nacionalnih zakona primjenjivati u njihovoj brakorazvodnoj parnici, onda će taj biti primijenjen pred bilo kojim sudom. Ako supružnici ne mogu da se dogovore, onda će sud, pred kojim je podnijeta brakorazvodna parnica, prvo utvrđivati nadležnost po mjestu boravka para, zatim po mjestu boravka jednog od supružnika i potom po njihovoj zajedničkoj nacionalnosti. Ako ni jedan od tih kriterijuma ne bude primjenjiv, tek onda će se odlučivati po pravilima suda gdje je zahtjev podnijet," objasnila je Riding.
(Srna)