Helmut Jozef Mihael Kol, dugogodišnji njemački kancelar i "otac (ujedinjenje) nacije" je preminuo u Njemačkoj u 87. godini.
"Preminuo je jutros u svojoj kući u Ludvigshafenu", na jugozapadu Njemačke, javio je njemački tabloid "Bild".
Kol je sa 30 godina ušao u parlament, a od 1973. je bio predsjednika Hrišćansko-demokratske unije (CDU).
Godine 1982. imenovan je za kancelara tadašnje zapadne SR Njemačke, a 1989. pokrenuo inicijative za ujedinjenje dvije Njemačke.
Na mjestu kancelara je bio punih 16 godina (1982-1998), a naslijedio ga je Gerhard Šreder. Aktuelna kancelarka Angela Merekel je bila Kolova politička "učenica", zvao ju je "moja djevojka".
Za vrijeme svog mandata, Kol je insistirao na uvođenju eura kao zajedničke valute u Evropi i ubijedio je skeptične Njemce da svoju dragu njemačku marku zamijene novom valutom.
Bivši američki predsjednik, Džordž Buš, ga je opisao kao "najvećeg evropskog lidera druge polovine dvadesetog vijeka", piše Wikipedia.
Iz politike se povukao 2002. godine a od 2008. je bio vezan za invalidska kolica posle moždanog udara.
Njemačka je danas izgubila političara ''stare garde'', oca njemačkog jedinstva posle pada Berlinskog zida i moćnog sagovornika mnogih tadašnjih lidera, od Ronalda Regana i Džordža Buša starijeg, Fransoa Miterana, Margaret Tačer do Mihaila Gorbačova, kome je on jednom, dok su uveče, na iznenađenje zaljubljenih parova, šetali parkom u bivšem glavnom gradu, Bonu, rekao da je njemačko ujedinjenje sigurno, kao što Rajna sigurno teče ka moru, a Gorbačov mu tada nije protivurečio...
I "OČUH" RASPADA JUGOSLAVIJE
Kol je i jedan od jedan je od najčešće pominjanih njemačkih kancelara na prostorima bivše Jugoslavije.
I dok su mu Slovenci i Hrvati iskazivali zahvalnost, dotle su neki njemački intelektualci govorili da će istorija jednog dana, ipak, postaviti pitanje o odgovornosti Kolove vlade zbog preranog priznanja za sukobe u Bosni i nastavak raspada Jugoslavije.
Kolovi savremenici, međutim, to negiraju, tvrdeći da se Njemačka pridržavala evropskih odluka, a priče o preuranjenom priznanju pripisuju njemačkoj ljevici, koja je, kažu, osjećala povezanost sa Jugoslavijom.
Prije odluke o priznanju, Njemačka se odlučno zauzimala za opstanak Jugoslavije, kažu Kolovi savremenici i ukazuju da je, 1991. godine, kada je postalo jasno da Slobodan Milošević želi ''veliku Srbiju'', na predlog Francuske osnovna Badinterova komisija, a zatim je Savjet ministara EU, najavio da EU mora da pokrene proces priznavanja, ako se u roku od dva mjeseca ne pronađe mirno rješenje.
Taj rok istekao je početkom decembra 1991. godine, a Njemačka je na sjednici vlade 19. decembra 1991. godine, poslednjoj u toj godini, odlučila da će priznati Sloveniju i Hrvatsku 15. januara 1992. godine, podsjećali su Kolovi saradnici, naglašavajući da se Kol time pridržavao zajedničke evropske odluke.
On je svakako bio političar ogromnog iskustva iz ''zlatnih'', ali i loših vremena i državnik koji je region bivše Jugoslavije uvijek smatrao važnim.
O MUSLIMANIMA I "INTEGRACIJI"
Jedan Kolov verbalni potez danas, u doma islamističkog terorizima, dobija sasvim drugu dimenziju od one u kojoj je izrečen - i osužen. Kada je riječ o unutrašnjoj politici, recimo o odnosu prema strancima u Njemačkoj, Kol je prije par godina, kada je već bio daleko od politike, izazvao reakciju Turaka, ali i rođenog sina, kada se saznalo da je u Bonu 1982. godine, u razgovoru sa Tačerovom rekao da se Turci ne integrišu dobro i da u naredne četiri godine želi da prepolovi njihov broj u Njemačkoj.
Kolov sin, Peter, privrednik oženjen Turkinjom, kritikovao je svoga oca zbog izjava od prije više decenija i rekao da i CDU mora prihvatiti aktuelnu realnost da je Turska jedna od najvažnijih njemačkih partnera za budućnost, a i njegov drugi sin, Vilhelm, imao je obračune sa ocem.