Pogrešno je vjerovanje da se ukus hrane doživljava i prepoznaje samo kvržicama na jeziku poznatim kao osjećajni pupoljci.
Čak osamdeset odsto "ukusa" čovjek prepoznaje nosom, a uključena su i druga čula.
Vid
Ukoliko je neka namirnica narandžasta ili crvena, pokazuju istraživanja, može da joj se smanji količina šećera. Nažalost, jelo koje je slano ljudi u glavi ne povezuju s određenom bojom, zato proizvođači još nisu smislili kako da potrošače prevare i smanje količinu soli, piše "Politikin zabavnik".
Miris
Oko osamdeset odsto onoga što čovjek prepoznaje kao ukus potiče od čula mirisa. Međutim, ljudi i dalje pogrešno vjeruju da hranu najviše prepoznajemo osjećajnim pupoljcima na jeziku.
Ukus
Na rapavoj sluzokoži jezika nalaze se sitne kvržice sa takozvanim osjećajnim pupoljcima kojima prepoznajemo da li je nešto slatko, kiselo, slano, gorko ili ljuto. Međutim, tek tad se uključe i ostala čula i čovjek uživa u ukusu hrane koju jede.
Sastav
Ukoliko se smanji punoća određene namirnice, čovjek stiče utisak da je ona manje ukusna. Naučnici vjeruju da je razlog to što osjećajni pupoljci imaju "teškoća" da prepoznaju ukus nečeg što je, recimo, razvodnjeno ili rijetko.
Zvuk
U zavisnosti od toga kako se "oglašava" neka namirnica, da li je hrskavija ili sočnija, čovjek zaključuje i da li je manje ili više uusna. Tako se, na primjer, za čips koji pršti kada se grize vjeruje da je svežiji i ukusniji. Zanimljivo je da čak i zvučan naziv namirnice privlači kupce.
Prethodna iskustva mogu da podstaknu određen, već dobro poznat ukus. Tako se, na primjer, u pojedinim kulturama, kao što je slučaj s našom, ukus vanile, karamela obično povezuje s nečim slatkim. U drugim to pravilo ne važi.
(MONDO, foto: Guliver/Getty Images)