Ni SAD, ni evropske sile izgleda da nisu znale da su Rusija i Turska pregovarale o prekidu vatre i evakuaciji iz sirijskog grada Alepa,
Pošto su taj uništen, ali svima važan grad zauzele snage predsjednika Bašara al-Asada, možda nastaje nova normalnost u Siriji - u kojoj je Zapad više posmatrač nego aktivni učesnik,piše u komentaru koji je objavila američka agencija Blumberg.
Njemački mediji su zapanjeni time da je i njihova zemlja sve vrijeme bila "u mraku", a javnost sve postaje sve svjesnija da izvještavanje iz Sirije nije bilo objektivno.
Dok na diplomatskom terenu razne strane, kao i obično, krive jedna drugu, razgovori se nastavljaju, a zapadne zemlje u njima ne učestvuju. Ruski ministar inostranih poslova Sergej Lavrov izjavio je u srijedu da je "besmisleno" da razgovara sa SAD i da su pregovori s Turskom "efikasniji od mnogih mjeseci sjedenja sa Sjedinjenim Državama".
Dok je zapadna štampa analizirala poruke na Twitteru iz poslednjeg uporišta pobunjenika u Alepu, Rusi i Turci su razgovarali s pobunjenicima i Asadovim režimom, pokušavajući da finaliziraju Asadovu pobedu.
Njihov dogovor obuhvata plan povlačenja pobunjenika koji će poštedeti civile daljeg krvoprolića, a Moskvi i Ankari omogućiti da istaknu svoje humanitarne aktivnosti i ogrnu se plaštom mirotvoraca, piše u komentaru. SAD nisu imale pojma o tome.
"Nije mi poznato da smo imali bilo kakve indicije da se vode bilateralni razgovori da bi se postigao takav aranžman", rekao je portparol Stejt departmenta Džon Kirbi na pitanje da li država zna da je Turska, saveznica SAD, uključena u te pregovore.
"Ne znam da li se prethodno za to znalo", rekla je Samanta Pauer, ambasadorka SAD u Ujedinjenim nacijama, iznenađena pošto je u Savetu bezbjednosti UN održala optužujući govor, kriveći režim Asada, Siriju i Iran za "stezanje omče oko vrata civila" i zapitala ih: "Da li ste zaista nesposobni da se stidite?".
To se dešava kada sile Zapada ne žele ni da se bore, niti da sklapaju dogovore, piše u komentaru. Američka i evropska "prijetnja prstom" malo je pomogla ljudima u Alepu što će se zapamtiti zajedno s krvoprolićem i bezobzirnošću Asadovog režima. Zemlje koje su bile spremne i da se bore i da pregovaraju, jačale su kao pravi igrači, ukazuje Blumberg.
Međutim, interesi tih igrača nisu savršeno usklađeni. Rusija i Turska imaju oprečne interese u Siriji. Turski predsjednik Redžep Tajip Erdogan je zakleti neprijatelj Asada, a Putin je njegov saveznik.
Za Erdogana je veliki problem enklava Kurda u Siriji, za koje on vjeruje da destabilizuju stanje u Turskoj. Putin je tiho podržao Kurde, a Rusija je insistirala da učestvuju u svim pregovorima o budućnosti Sirije.
Prije godinu dana, turska avijacija je oborila ruski ratni avion pošto je, navodno, nakratko upao u turski vazdušni prostor blizu granice, što je dovelo do konfrontacije Putina i Erdogana koja je trajala dok Putin nije brzo i nedvosmisleno podržao turskog lidera kada je ljetos protiv njega pokušan vojni udar.
Ne postoji očigledno rješenje rusko-turske razlike o Siriji, osim podjele te zemlje na "rusku zonu" i "tursku zonu", duž linije od prije Prvog svjetskog rata tadašnjeg Irana između Rusije i Velike Britanije, piše u komentaru. Možda stvari kreću prema takvom rješenju jer Putin i Erdogan su razgovarali telefonom prije svakog velikog pokreta u Siriji. Ni jedan od njih nije osjetio potrebu da u to uključi zemlje Zapada.
Sada je jasno, piše na sajtu Blumberga, da je Rusija pregovore sa SAD o prethodnom primirju za Alepo iskoristila kao paravan za operacije koje su imale samo jedan cilj - vojnu pobjedu režima Asada.
Tursko oklijevanje da im to kaže bi trebalo da više zabrinjava SAD, ali ne i da ih čudi. Turska je jedina članica Severnoatlantskog saveza koja se usudila da obuje čizme i ode na teren u Siriji. Ona ima vojnu sposobnost za osvajanje bez pomoći SAD. Za to je ruski pristanak važniji od odobrenja saveznika u NATO.
Humanitarna kriza u Alepu, vojna pobjeda Asadovog režima i postepen razvoj rusko-turskog odnosa u Siriji označavaju veliki poraz spoljne politike SAD. Ona će odjekivati širom Bliskog istoka i dolazećoj administraciji Donalda Trampa ostaviti težak izbor: da igra sporednu ulogu u regionu ili da pokuša da zategnu mišiće, spriječavajući Rusiju i Tursku u podjeli sfera uticaja, piše na kraju komentara na sajtu Blumberga uz uobičajenu naznaku da "tekst nužno ne odražava stav uredništva i vlasnika".
Njemački mediji: U sirijskoj klanici nema nevinih
Sirijski pobunjenici napuštaju istočni deo grada Alepa, ali tu nije kraj, ocjenjuju njemački mediji koji pišu da se "Evropa i Njemačka neće tako lako izvući, pod opsadama je i dalje 36 mjesta u kojima je oko milion ljudi", prenosi "Dojče vele" (DW).
DW navodi da se u izveštavanju njemačkih medija o Alepu danas izdvaja intervju koji je radijskoj stanici Dojčlandfunk dao Jirgen Todenhefer, kojeg DW predstavlja kao "čuvenog kontroverznog novinara".
Navodi se da je u pitanju bivši poslanik demohrišćana koji je svojevremeno navodno isposlovao da čileanski diktator Pinoče oslobodi 4.500 političkih zatvorenika.
Poslednjih godina se ovaj 76-godišnjak aktivno bavi Bliskim istokom, boravio je na teritoriji "kalifata" Islamske države o čemu je napisao knjigu, a poslednjih meseci je dva puta bio u Alepu. Važi za dobro obaviještenog čovjeka bez dlake na jeziku.
"U ovom ratu obje strane - i sirijska strana, pobunjenici i teroristi - čine grozomorne ratne zločine. Obje strane! Asadove zločine znamo, ali i o zločinima pobunjenika u Idlibu i Alepu je prije nekoliko mjeseci 'Amnesti internešnal' napisao sumorni izveštaj u kojem se pominju ratni zločini, mučenje, egzekucije, sve", rekao je on.
On tvrdi da zagovaram diplomatsko riješenje ovog rata u kojem se svako bori protiv svakog, a kojem, po Todenheferovom mišljenju njemački mediji "ne izveštavaju valjano".