Kao i svakog poslednjeg četvrtka u novembru, Amerikanci su i ove godine u krugu porodice i prijatelja proslavili Dan zahvalnosti.
Tradicionalna trpeza sastoji se od ćuretine, slatkih krompira, pečene bundeve, kukuruznog hleba, brusnica i pite od bundeve.
Prvi obrok za proslavu Dana zahvalnosti u sjevernoj Americi bio je pripremljen 1621. godine kada su se doseljenici iz Evrope sastali sa Indijancima-domorocima da bi im zahvalili na uspješnoj jesenjoj žetvi.
Prema vjerovanju mnogih Amerikanaca, doseljenici iz Evrope su uveli običaj proslave Dana zahvalnosti, međutim kako se saznaje u Muzeju američkih Indijanaca u Vašingtonu, severnoamerički Indijanci su, takođe, odigrali značajnu ulogu.
Poznati kuvar Ričard Hecler je stručnjak za kuhinju severnoameričkih Indijanaca. Njegov tim zadužen je za sastavljanje jelovnika restorana koji se nalazi u Muzeju američkih Indijanaca u Vašingtonu.
Oni su proveli nekoliko mjeseci izučavajući kakvu su hranu pripremali sjevernoamerički Indijanci u proteklih nekoliko stoleća. Restoran nudi hranu iz 5 različitih delova Sjedinjenih Država.
Hecler objašnjava kakvu su ulogu severnoamerički Indijanci u prošlosti imali u proslavi Dana
zahvalnosti: "Najvažnija stvar je da je to bilo iskreno zahvaljivanje. To je bio kraj godišnje žetve, što je značilo da će moći dobro da jedu do kraja godine – tokom zimskih mjeseci".
Amerikanci u današnje vrijeme za Dan zahvalnosti služe tradicionalnu večeru sa ćuretinom. Praznik, međutim, vuče korene s početka 17. veka kada su doseljenici iz Evrope delili obrok sa Indijancima posle uspješne jesenje žetve.
"Tri sestre" - indijanska salata
Dan zahvalnosti, zapravo, nije praznik američkih Indijanaca, ali kuvar Hecler ističe da su oni pokazali doseljenicima iz Evrope kako da ulove, sakupe i konzerviraju hranu što im je pomoglo da prežive u Sjevernoj Americi. Mnogi istoričari su uvjereni da doseljenici ne bi preživeli bez pomoći Indijanaca.
"Mislim da bi Indijanci na Dan zahvalnosti sakupili svu hranu koja im je bila dostupna i delili je sa drugima", uvjeren je Hecler. On još dodaje da je na prvoj proslavi Dana zahvalnosti bilo raznovrsne indijanske hrane.
"Salata ‘Tri sestre’ sadrži sve što bi njima bilo dostupno: pasulj, kukuruz i skvoš, odnosno vrstu jestive tikve. Mislim da bi to bilo na njihovoj trpezi - uz ćurku i kukurzni hleb", smatra on.
U Muzeju američkih Indijanaca, kuvar Hecler je pokušao da pomiješa tradicionalne sastojke i od njih napravi moderno jelo.
"Kukuruzni hleb je bio zbijen i tvrd jer u njemu nije bilo kvasca. To ima smisla jer su Indijanci morali da nose hranu sa sobom", podsjeća Hecler i tvrdi da je najvažnija lekcija koju su doseljenici naučili od Indijanaca bilo - kako konzervirati povrće i meso za zimske mjesece.
"Dosta povrća je moglo da se osuši, tako da su ga iseckanog ostavljali na suncu. Zatim bi ga koristili u supama i sličnim jelima. Drugim riječima, dobro su znali kako da konzerviraju hranu. Koristili su i so. Zapravo, oni su vjerovatni jedan od prvih naroda koji su konzervirali i kuvali hranu sa solju", ocijenio je Hecler.
Ipak, prijateljstvo sjeverno-američkih Indijanaca i doseljenika iz Evrope nije potrajalo. Doseljenici su protjerali Indijance sa njihovog zemljišta, a vremenom i izgubili dodir sa tradicionalnom indijanskom kuhinjom - osim na Dan zahvalnosti.
(FoNet)