Ukrajinski predsjednik Viktor Juščenko nikada nije trovan dioksinom, prenijeli su mediji u bivšoj sovjetskoj republici
Cijela priča o pokušaju političkih protivnika da, u jesen 2004, uz pomoć otrova likvidiraju budućeg lidera „narandžaste revolucije” bila je obična predizborna podvala.
To tvrdi Larisa Čeredničenko, načelnik odsjeka za nadzor istrage krivičnih djela u Državnom tužilaštvu Ukrajine.
Pomenuta u svom izvještaju nadležnima navodi i da su Juščenkovo „trovanje” smislili neki od najviših rukovodilaca sadašnje predsjedničke administracije, a možda i predsjednikova supruga lično, prenosi "Politika".
Čeredničenkova je izvještaj bazirala na svjedočenju Davida Žvanije, porijeklom Gruzijca, političara i biznismena i, svojevremenog, finansijera Juščenkove partije Naša Ukrajina.
U svjedočenju pred specijalnom komisijom Vrhovne rade (parlamenta) Ukrajine Žvanija je izjavio da su iz medicinske dokumentacije ukradeni uzorci Juščenkove krvi kako bi se onemogućila uporedna analiza koja bi pokazala da u krvi nije bilo primjesa dioksina.
„U septembru-oktobru 2004. od oboljelog (Juščenka) su uz asistenciju austrijskih ljekara uzeti uzorci krvi. Ali oni nisu ispitivani ni u Ukrajini ni u bilo kojoj drugoj evropskoj državi. Uzorci su tajno dostavljeni u SAD gde su ih obogatili dioksinom a potom, u saradnji sa američkim tajnim službama, vratili u Austriju.
To su oni isti uzorci koje su rukovodioci austrijske klinike „Rudolfinerhaus” poslali potom na ispitivanje da bi se dokazalo prisustvo dioksina”, izjavio je Žvanija.
Dalje provjere transkripta telefonskih razgovora, koji su mogli biti dovedeni u vezu sa cijelim slučajem, istražnim organima su ukazale i na izvesnu žensku osobu koja sebe naziva – Marta. Novinari su vrlo brzo to ime povezali sa Juščenkovom suprugom Katarinom koja je svojevremeno bila zaposlena u američkom Stejt departmentu.
Katarina Juščenko je, međutim, oštro odbacila svaku mogućnost da je „trovanje” njenog muža namještaljka. Ona tvrdi da se u to vrijeme za pomoć obraćala svakome koga je poznavala u Evropi i SAD. „To sam morala da radim u tajnosti, da skrivam podatke, bojala sam se svega i svačega. Taj period pamtim kao najružniji san”, objašnjava.
Činjenica je da do danas nije utvrđen tačan uzrok Juščenkove bolesti koja se najviše manifestovala velikim promjenama na njegovom licu. Zvanična verzija glasila je da je otrovan tokom večere u jednom suši baru u Austriji, i da su za to odgovorne strane tajne službe, prije svih – ruska. Takođe, nije čudno što se ta priča ponovo poteže u ovome trenutku, pošto u Ukrajini u januaru 2010. predstoje novi predsjednički izbori.
Nema sumnje da je predizborna kampanja već krenula i sigurno neće biti nimalo nježna. Međusobne optužbe političkih protivnika i ranije su bile sastavni dio izbornog folklora u Ukrajini. Uostalom, Juščenko je 2004. i te kako zdušno eksploatisao priču o svom trovanju što mu je donijelo podosta poena i kod kuće i na zapadu kontinenta. Ovaj put njegove šanse da opstane na čelu države samo su teoretske, ipak, kako se čini, protivnici mu ovaj put neće dozvoliti da barem za trenutak podigne glavu.
(MONDO)