Ekonomska kriza koja trese Rusiju mogla bi da bude još jača od one koja je prethodila raspadu Sovjetskog Saveza. Pad cijena nafte na svjetskom tržištu najviše pogađa najveću državu na planeti.
Zamislite Rusiju kao motor na benzin ili gas. Nafta i gas koje se vade iz dubina ogromne teritorije Rusije ispiraju se kroz ekonomiju u vidu poreza, budžetske potrošnje i investicija.
Devize od prodaje nafte i gasa koriste se za uvoz robe koje ljudi kupuju u prodavnicama.
Gotovina iz energetske industrije kroz kompanije završava u kovertama za plate. Direktno ili posredno, Rusi u svojim džepovima imaju novac od nafte.
Iako energetski sektor čini tek četvrtinu ruske proizvodnje, on obezbjeđuje 70 odsto bruto društvenog proizvoda Rusije, kaže Andrej Močvan iz Karnegijevog centra u Moskvi.
To objašnjava kako je krajem 1980-tih prepolovljena cijena nafte ubrzala kolaps Sovjetskog Saveza.
Sadašnji šok izazvan niskim cijenama nafte koji pritiska Rusiju je još ozbiljniji, rekao je u decembru zamjenik ministra finansija Maksim Oreškin.
Izopštavanje Rusije iz svjetske ekonomije izazvano sankcijama nametnutim krajem 2014. godine zbog rata na istoku Ukrajine pogoršalo je uticaj sunovrata cijena nafte.
Građani, međutim, sve više osjećaju krizu. Istraživanje javnog mnjenja obavljenog u decembru pokazalo je dramatičan pad u procjeni vrijednosti bogatstva građana. Čak četvrtina ispitahnika navela je da su porodične finansije u lošem stanju.
Putin je krajem 2014. godine rekao da bi cijena nafte ispod 80 dolara za barel "uništila globalnu ekonomiju". Sadašnja cijena je, međutim, gotovo tri puta manja, i pala je na oko 30 dolara.
I globalna ekonomija, kao i ekonomija Rusije, pokazale su se žilavije nego u Putinovim predviđanjima.
Ako, međutim, cijene nafte ostanu niske, recesija će se nastaviti i ove godine i investicioni sunovrat će spriječiti dugoročnu perspektivu rasta u Rusiji.
Rusija bi mogla da uđe u najduži period pada prihoda i kvaliteta života još od ekonomske krize koja je srušila Sovjetski Savez.
Visoke kamatne stope samo su šlag na torti tradicionalnih ruskih problema, poput korupcije, rigidne birokratije i pohlepnih zvaničnika - nijedan od tih problema nije efikasno uklonjen niti su obavljene reforme u tom smjeru.