Njemački parlament će glasati o ukidanju nacističkih presuda tzv. ratnim izdajicama, čija imena ni nakon 70 godina nisu rehabilitovana.
Zakon, koji su podržale svih pet partija u Bundestagu, predstavlja kulminaciju višedecenijske borbe onih koji su svojevremeno okrenuli leđa Hitleru.
Jedan od njih 87- godišnji Ludvig Bauman biće u utorak u parlamentu, gdje će uživati u dugo odgađanoj pobjedi svoje kampanje za rehabilitaciju neprijatelja Trećeg rajha.
Bauman je za dlaku izbjegao pogubljenje kada je napustio svoju četu u sastavu Vermahta u Bordou 1942. godine, ali je izdržao mučenja nakon što je uhapšen i decenijama nakon Drugog svjetskog rata stalno ponižavan i osuđivan od svojih sunarodnika Nijemaca.
"Mislili smo da će ono što smo učinili biti cijenjeno nakon rata, ali su nas umjesto toga čitav život vrijeđali i ponižavali govoreći da smo kukavice, kriminalci i izdajice i stalno nam je prijećeno", rekao je Bauman novinarima.
"Nacistički vojni tribunali osudili oko 30 000 ljudi na smrt za dezerterstva ili izdaje tokom rata, od toga je 20 000 pogubljeno", smatraju istoričari Volfram Vete i Detlev Vogel, čiji se rad citira u nacrtu tog zakona.
Oko 100 000 muškaraca poslato je u zatvor. Žrtve nisu bile samo Nijemci već i građani Austrije, Danske, Norveške, Rumunije i Luksemburga.
Oni koji su preživjeli dobijali su kriminalni dosije u policiji, često nisu mogli da nađu posao i suočavali su se sa prijetnjama smrću zbog "izdaje otadžbine".
Parlament je 2002. godine poništio presude koje se tiču prigovra savjesti i dezerterstva, ali ne i "ratnih izdajica".
Te izdajice bili su vojnici i oficiri osuđeni za zločine kao što su politički otpor, čak i kritičke privatne primjedbe na račun nacista ili su pomagali Jevrejima.
Od tada se stalno potezalo pitanje ukidanja presuda, ali nikad nije bila dovoljna većina u parlamentu da se to i usvoji.
Njemačko Ministarstvo pravosuđa je utvrdilo putem analize bivšeg sudije Ustavnog suda Hansa Huga Klajna da je nacistički zakon o veleizdaji koji datira iz 1934. godine bio jasan instrument represije, a tako rasplinjen i neprecizran bio je otvoren za razna samovoljna tumačenja.
Podsjećajući se svoje smjele odluke da pobjegne iz Vermahta, Bauman je rekao da ga je prirodna simpatija prema žrtvama nacizma natjerala da dezertira.
"Tada sam već shvatio da je to bio zločinački i genocidni rat", rekao je Bauman.
Uhvaćen je dan kasnije i osuđen na smrt koju je uspio da izbjegne samo zahvaljujući bogatom ocu, ali je zatim osuđen na 12 godina zatvora i koncentracionog logora.
Podvrgnut je mučenju i zlostavljanju, a zatim prebačen na istočni front u takozvani "kazneni bataljon", u koji su vojnici odlazili po kazni, koji je on čudom preživio.
Bauman je osnovao Njemačko udruženje žrtava vojnog pravosuđa nacional-socijalista 1990. godine i od tada se bori za rehabilitaciju svih osuđenih.
U Austriji, aktivisti se još bore za poništavanje presuda nacističkih vojnih tribunala i za ubrzano rješenje zahtjeva dezertera da imaju pravo na pomoć kao žrtve kao i za podizanje spomenika tim dezerterima.
Takav spomenik otkriven je u utorak u Kelnu u zapadnoj Njemačkoj.
(Srna)