Sve veći broj žena u Indiji odlučuju da postanu surogat majke ne bi li,zaradile nešto para, neophodnih za preživljavanje svojih porodica.
Pomoć "majki za iznajmljivanje" traži sve više stranaca iz Evrope i Amerike, ali kritičari tog "reproduktivnog turizma" ističu da ljekari posvećuju malo pažnje zdravlju surogat majki i da im je samo stalo do novca
Ekonomska kriza u Indiji primorava sve više žena na drastičnu odluku - da postanu surogat majke ne bi li zaradile nešto novca, neophodnog za preživljavanje svojih porodica.
Šabnam godinama mašta da ima sopstvenu kućicu, ali kako joj je suprug ostao bez posla, odlučila je da se, poput mnogih siromašnih žena, prijavi za program surogat majki.
U kliniku Najne Patel, jedne od najboljih "surogat ljekara", koja je porodila prvu surogat majku u gradu Anand, dolaze svi - od domaćica, preko medicinskih sestara do nastavnica.
"Žene koje ovdje dolaze uglavnom žele pare da bi kupile kuću, vratile dug ili školovale djecu", izjavila je Pajtel Rojtersu.
Surogat majke dobijaju između 250.000 i 400.000 rupija (3.000 do 6.000 evra), što je velika suma u zemlji u kojoj većina ljudi živi od samo jednog evra dnevno.
Ljekari, koji su stekli obrazovanje na Zapadu i imaju dobro opremljene bolnice, već su od Indije naparavili atraktivnu destinaciju za različite intervencije - od ugradnje bajpasa do liposukcije.
Patel je dosad porodila više od 100 surogat majki - 40 odsto za Indijce koji žive u inostranstvu, a 20 odsto za strance.
Sve je počelo prije pet godina sa jednom bakom koja je bila surogat majka za jedan britanski par. Posle toga, grad Anand i doktorka Patel su postajali sve poznatiji i poznatiji s obzirom na niske troškove, povoljan odnos prema surogat majkama i odsustvo zakona koji regulištu tu oblast.
Nacrt zakona o surogat majkama trebalo bi da se uskoro nađe u parlamentu, a kritičari ističu da promoteri tog "reproduktivnog turizma" posvećuju malo pažnje zdravlju surogat majki i da im je stalo samo do para.
Patel, koja je prije dvije godina gostovala u jednoj emisiji Opre Vinfri, rekla je da "surogat materinstvo nikoga ne ubija" i da to "nije nemoralan čin".
"Ako dijete surogat majke može da dobije obrazovanje, ako jedna porodica može da kupi kuću i pri tom pomogne nekom paru, gdje je tu šteta?", istakla je ona.
Nisu, međutim, svi tog mišljenja. Više od polovine zainteresovanih parova su stranci i često su meta kritike da iskorišćavaju nesrećne žene.
Mnoge surogat majke prećutkuju svojim roditeljima u šta su se upustile i žive u Kući za surogate, gdje dobijaju propisanu hranu i gdje su sigurne od pijanih muževa i znatiželjnih komšija.
Šabnam (26) nije rekla ni svojim kćerima niti, pak, svekru i svekrvi da je surogat majka. Ona živi sa još nekoliko žena u bolnici s najmlađim djetetom, dok se njen suprug, koji je ostao bez posla, stara o kćerkama kod kuće.
"Mislim da im nikada neću reći, mislim da oni to ne bi razumjeli", kaže ona.
Pojedini eksperti kažu da surogat majke, koje su jedva pismene, ne znaju kakvim su sve rizicima izložene, prvenstveno fizičkim i duhovnim.
Njima može svašta da se dogodi, pa i smrt prilikom porođaja, jer Indija je vodeća zemlja po smrtnosti porodilja - 301 slučaj na 100.000 trudnica - a tu su i psihički problemi posle porođaja.
S druge strane, pak, tu su parovi koji su već probali sve prije no što su stigli na kliniku doktrorke Patel.
Kris Mekdanijel i njegova supruga Šenon došli su iz San Dijega nakon što su probali sve čega su se sjetili u SAD. Iznajmljivanje surogat majke ih košta 100.000 dolara (76.000 evra) godišnje.
"Nismo planirali da odemo tako daleko, u zemlju koju ne poznajemo, da bismo dobili dijete, ali na kraju je moralo da tako bude", kaže Kris, koji piše knjigu o svom iskustvu.
U odsustvu zakonske regulative, Patel se drži preporuka Indijskog savjeta za medicinska istraživanja koji kaže da surogat može da bude samo žena kojoj se inplantiraju jajna ćelija i sperma anonimnih donatora i da mora imati manje od 45 godina.
Patel insistira na dobrom zdravlju surogat majki da ne bi došlo do rizične trudnoće. Energično odbija zahtjeve homoseksualnih parova i samohranih roditelja.
Surogat majka, koja mora da ima saglasnost supruga, nema pravo na djete, ali prema riječima dr Patel, ne osjeća se bespomoćno zato što zna da time čini nešto dobro za svoju porodicu.
"Bila sam veoma uplašena zbog naše situacije, nisam znala kako da izađemo na kraj, ali sada sam samouvjerenija... Bar ćemo moći da kupimo kuću, a onda će sve krenuti na bolje", kaže Šabnam.
(MONDO)