Mnogi u svijetu se smiju 1. aprila, a neki se trude da toga dana ne budu "nasamareni" da ne bi cijele godine bili nesrećni
Istorija zbijanja šala 1. aprila je obavijena tajnom, jedni tumače da se ovaj svojevrsni "narodni praznik" pojavio krajem srednjeg vijeka u Evropi kao "Dan svih luda" koji je bio opštenarodno veselje.
Neki vjeruju da korijeni tog narodnog praznika dosežu do starog Rima, poznatog i po tome što su tamošnji žitelji umjeli da se dobro zabavljaju i priređuju bahanalije.
Drugi kažu da se taj običaj pojavio u 16. vijeku u Francuskoj, oko 1564. godine, a za onog ko je nasamaren imali su običaj da kažu da je dobio "aprilsku ribu".
Englezi misle da je dan šale preuzet sa Istoka, a 1. april zovu "Danom svih glupaka".
Finci taj dan povezuju sa proljećnim podukama djece o privrednim radovima, a slično je i Švajcarskoj.
U holandskom gradu Ajndhovenu održava se svojevrsna tradicija nasamarivanja 1. aprila - novine se utrkuju da objave "ekskluzivne" vijesti, kao na primer o dolasku nekih svjetskih državnika u taj grad, o bolestima, o eksperimentima u atomistici...
Njemci 1. april smatraju danom kada se lako osjete nesrećnim, a svoje loše osjećanje manje vezuju za nasamarivanje a više za predanje da se 1. aprila rodio apostol Juda, Hristov izdajnik.
Za razliku od ovih zemalja, u Bavarskoj, posebno u okolini Vestervalda, šale slične prvoaoprilskim zbijaju se tek 1. maja.
Bez obzira na razne običaje u raznim zemljama, važi pravilo da kada se slatko nasmijemo postajemo opušteniji, ljepši i zadovoljniji.
Humor nam pomaže da lakše prebrodimo neku neprijatnu ili tešku situaciju, a kada se našalimo na sopstveni račun, stručnjaci tvrde da pomažemo i sebi i drugima i zato je u narodu nastao izraz "smijeh je najbolji lijek”.
(Tanjug)