Takvi tretmani često su izazivali još veću anksioznost i konfuziju kod "liječenih" osoba.
Šestina britanskih psihoterapeuta priznaje da su u svojoj praksi pokušavali da "pomognu" gej, biseksualnim ili lezbejskim pacijentima da postanu heteroseksualni, uprkos svjedočanstava da takva terapija nije uspješna i da može da bude štetna, pokazalo je jedno istraživanje.
Majkl King, sa londonskog Univerzitetskog koledža, koji je vodio izraživanje, ističe kako je i sam bio iznenađen njegovim rezultatom, prenio je Rojters.
Tretiranje homoseksualnosti kao mentalne bolesti bilo je relativno rašireno u SAD i Britaniji sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog vijeka, kada je u modi bila tzv. "terapija averzije".
Pri tome su korišćeni i elektro-šokovi da bi se ljubiteljima istog pola ogadila njihova sklonost.
Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) je još 1992. godine skinula homoseksualnost sa svoje liste mentalnih bolesti.
Međutim, pokazalo se da čak 17 odsto britanskih psihoterapeuta, istina suptilinijim sredstvima nego nekad, i dalje pokušava da izmjeni seksualnu orijentaciju svojih pacijenata.
Moglo bi se reći da oni rade na tome da pacijenti više kontrolišu svoje misli i smanje homoseksualna osjećanja.
King i njegove kolege anketirali su 1.400 domaćih psihoterapeuta, postavivši im, između ostalog, pitanje da li bi pokušali da promjene seksualnu orijentaciju svojih pacijenata ukoliko bi bili zamoljeni da to učine. Samo je četiri odsto ispitanika odgovorilo da bi.
Paradoksalno, već u odgovoru na sledeće pitanje, svaki šesti psihoterapeut je priznao da je nekad pokušao primjenom raznih terapija da navede pacijenta da kontroliše ili promjeni svoju seksualnu orijentaciju.
Kao razlog takvog postupanja terapeuti su naveli svoja religiozna uvjerenja ili moralne poglede na homoseksualnost, ali i strah samih pacijenata od društvene diskriminacije.
(Tanjug)