Jedno istraživanje je pokazalo je da nije malo tinejdžerki u Njemačkoj koje bi željele da budu majke.
Sada je pokrenut projekat čiji je cilj da se zainteresovanim maloljetnicama pokaže kako je to u praksi.
Tako lutka Mihel može sve što može i prava beba - jeca, vrišti, puni pelene, pije…Dječko-lutka obučen u crvenog zeku leži u korpi za nošenje i niko ne može da ga smiri. Čak ni flašica koju mu sedamnaestogodišnja Julija strpljivo nudi.
"Jednostavno je nezadovoljan. Moram da pričekam, a onda opet da pokušam. Onda ćemo vidjeti. Nahranim ga, a on onda počne da plače, iako mu ništa loše nisam uradila. Tad se samo mora pričekati, pa opet probati“, objašnjava Julija.
Julija još pati zbog poslednje neprospavane noći. Dva dana je majka, a mali Mihel stalno nešto hoće: flašicu sa mlijekom ili čiste pelene. Traži da ga nose i da ga ljuljaju. Julija se žali: "Za mene je to stvarno opterećenje“.
Mihel doduše nije prava beba, ali kompjuterski čip koji je u njemu ugrađen tačno imitira život bebe. Za "majku“ je to naporno.
Julija učestvuje u projektu čiji je cilj da se djevojke konkretno upoznaju sa temom trudnoća. Šest učenica gimnazije Ladnrat Lukas u Leverkuzenu nedelju dana se staraju o kompjuterskim bebama. Ugrađeni čip zapisuje koliko se "majka“ bavi svojim "djetetom“.
"Riječ je o slobodnom odlučivanju. Mi ne želimo nikoga da zaplašimo, niti da probudimo grižu savjesti. Želimo da ojačamo samopouzdanje. Znači, nije riječ o stvaranju straha od seksualnosti“, kaže za "Dojče vele (Deutsche Welle) Pia Hek iz Pro Familije, savjetovališta koje je pokrenulo ovaj projekat.
Na kraju projekta nekim djevojčicama teško pada da se odvoje od lutke. Julija je pak konstatovala da joj beba u ovom trenutku zaista nije potrebna.
(MONDO)