Kina, koja je na putu da pretekne SAD i postane vodeći u svijetu zagadjivač atmosfere ugljen dioksidom, odbija pritiske da smanji ili postavi granice za ispuštanje štetnih gasova.
U Pekingu ističu da je od Industrijske revolucije do sredine prošlog vijeka razvijeni svijet bio odgovoran za 95 odsto globalne emisije ugljen dioksida, a od pedesetih godina do kraja 20. veka za 77 odsto.
"Njihove stope potrošnje energije po stanovniku i emisije gasova koji izazivaju efekte staklene bašte još premašuju one u zemljama u razvoju," navodi pekinški lista Ženmin žibao, prenose agencije.
Poruka komentara centralnog partijskog dnevnika je da Kina nije promijenila stav pred pregovore na Baliju 3. decembra kojim treba da otpočne proces pronalaženja naslednika Protokolu iz Kjota čija se prva faza okončava 2012.
Kina nije spremna da pristane na čvrste planove smanjenja štetne emisije jer starahuje da bi to moglo da ukoči njen ekonomski rast. Peking tvrdi da bogate zemlje moraju da urade više na prenosu tehnologije koja smanjuje zagadjenje.
Zvaničnici ističu da je Kina već učinila "najviše što može" u borbi protiv globalnog otopljavanja i navode da su emisije gasova najvećih zagadjivača u zemlji, u ovoj godini, "malo smanjene."
U medjuvremenu, stručni panel UN upozorava da će poplave, suša i druge vremenske nepogode lišiti milione dece i hrane i obrazovanja, ukoliko bogati svijet do 2015. godine ne obezbijede 86 milijardi dolara za pomoć siromašnima da se prilagode globalnom otopljavanju.
Od toga bi 40 milijardi dolara trebalo da izdvoji američka vlada, navodi se u novom izvještaju radjenom za Program za razvoj UN (UNDP).
Prema procjeni stručnjaka, otopljavanje će "zaustaviti i unazaditi razvoj" u zemljama u kojim 2,6 milijarde ljudi živi sa dva i manje dolara na dan.
U izvještaju se naglašava da razvijene zemlje nisu ispunile obaveze iz Protokola iz Kjota. Francuska, Nemačka, Japan i Britanija su u izvjesnoj mjeri smanjile emisije, ali Evropska unija neće uspjeti da ostvari cilj umanjenja od 20 odsto do 2020.
Posledice globalnog otopljavanja su podizanje nivoa mora, teške suše, manji ulov ribe, smanjenje površine pod šumom i pad poljoprivredne proizvodnje.
Postoje i neke manje primjetne posledice koje se, kako se navodi u izveštaju, ne registruju na finansijskim tržištima ni kada se mjeri svjetski bruto domaći proizvod, ali koje odmažu siromašnima u pokušajima da svojoj djeci omoguće bolji život.
Šef službe UNDP za razvojnu politiku Olav Kjorven procjenjuje da će zbog globalnog otopljavanja 600 miliona ljudi iz potsaharske Afrike biti gladno, 400 miliona će biti izloženo malariji i drugim bolestima a 200 miliona će izgubiti domove u poplavama.
Najveću finansijsku odgovornost za akumulaciju ugljen dioksida i drugih štetnih gasova u atmosferi, kao posledicu sagorijevanja uglja, nafte i drugih fosilnih goriva, snose SAD i ostale bogate zemlje, naglašava se u izveštaju panela UN.
Zemlje koje su najviše doprinjele stavranju problema treba prve i najviše da se pozabave budućnošću onih koji nisu uradili ništa da naprave problem a zbog njega najviše trpe, zaključio je Kjorven.
(Beta-servis članaka)