Njemačka želi da podstakne prodaju automobila posebnom mjerom!
Kupcima novih automobila koji stari, stariji od devet godina, iz državne blagajne isplaćuje se 2.500 evra, prenosi "Dojče vele" (Deutsche Welle).
Ova odluka vlade izazvala mnoge rasprave u Njemačkoj, prije svega o tome hoće li ona zaista moći da podstakne posrnule fabrike automobila. Interesovanje, doduše, postoji i ponuda je naročito zanimljiva ljudima koji žele da kupe nov manji auto.
Ali postoji i problem: stari automobil mora da bude uništen - dokazano, s potpisom i pečatom. Jer vlada ne želi samo da podstakne kupovinu novih automobila, već i da smanji broj vozila koja više zagađuju okolinu.
Upravo zbog toga ova vijest je zabrinula i mnoge u svijetu. Devet godina star auto se u mnogim zemljama doživljava kao "skoro nov". Polovni automobili iz Njemačke svakodnevno odlaze na Istok, a gotovo svako vozilo može da se proda u Africi.
Čitavi brodovi plove iz Hamburga s automobilima na njihov poslednji put prema Crnom kontinentu. Na primer, u Mauritaniju: tamo mnogi samo sanjaju o tome da sjednu za volan automobila koji se ni ne proizvodi već 15 godina. Najomiljeniji automobil u zemlji je, naime, mercedes 190 - i to dizelaš.
U glavnom gradu Mauritanije Nuakšotu, čitava gradska četvrt bavi se samo starim mercedesima. I vozač taksija Lamine ima auto iz snova, mercedes 190 dizel iz 1984. Putnici na sjedištima već odavno sjede kao u rupi, pojasa uopšte nema, a brzinomer se ne okreće, ali Laminea to ne smeta.
"Brzinomer nije važan, važnije je stanje motora. Ono što je važno jeste da ne troši ulje i da se ne dimi. Mora dobro da se neguje. Ovakvi automobili su sjajni za Afriku."
U "četvrti mercedesa" jedna do druge, načičkane su radionice. Majstori u prljavim radnim odelima nagnuti su nad jednu "stodevedeseticu". Poklopac motora je svjetlozelen, vrata su maslinasta, a blatobrani su bijeli. Karoserija je sklopljena od čitavog niza automobila - baš kao i ono ispod lima.
"Sve rastavimo, do posljednjeg detalja", objašnjava Mohamed Vadad, i pokazuje u svojoj radionici police sa rasplinjačima, ppumpama za ulje i ručicama menjača. Pored njih su naslagana vrata, blatobrani, poklopci motora... Pored njih Vadad pokazuje i – "getribe" (Getriebe – njemačka riječ za mijenjač).
Njemačke riječi su i u auto-mehaničarskim radionicama Mauritanije nešto što se samo po sebi razumije isto kao i nemački mini-mercedes, kako se zvao model 190 u Nemačkoj. Jer to je vozilo kao stvoreno za Afriku: nije osjetljivo na pustinjski pijesak, ne leži prenisko nad zemljom, jednostavno je za popravku -i solidno proizvedeno. Zato su i dijelovi za njega veoma traženi.
Naravno, i u Afriku su stigle kopije dijelova za automobile iz Kine i da Dalekog istoka. Ali višu cenu postižu originalni, "Made in Germany",
a makar bili stari i dvadesetak godina. Vadaduu zato nije teško da ode sve do Hamburga. Prošli put je tamo nabavio dva kontejnera punih delova za stare automobile.
Ali sve je teže i u Njemačkoj doći do rezervnih dijelova: neki trgovci su kupili gotovo sve što je bilo na tržištu. Vadad objašnjava da su to pre svega Arapi koji veoma dobro znaju koliko Afrikanci žude za tim delovima. Zato kada vide nekoga ko dolazi iz Afrike, odmah podignu cijene.
Najava da bi moglo uskoro biti još teže doći do starih automobila iz Njemačke jer tamo moraju da se unište, mnogima u "četvrti mercedesa" nije po volji. Već i sada se u mnoge države Afrike sve teže uvoze stari automobili. Neke vlade su, kao i mnoge u Evropi, čak i zabranile uvoz automobila starijih od osam godina. Načelno, time se želi spriječiti da Afrika postane otpad Evrope.
Ipak, gorka realnost jeste da je to često samo još jedan način za uzimanje mita od trgovaca da bi se "zažmurilo na oba oka" i udario pečat. Jer potražnja za starim automobilima je velika: naročito ako je to mercedes 190, po mogućnosti još i dizel. Ogrebotine na karoseriji ili propala sjedišta nisu važna. U Africi za automobile nema brze smrti.
(MONDO)