Ako imate trzavice u braku, jednostavno optužite muški gen
Neobični vinovnik vjerolomstva je, najprije, otkriven među glodarima, a potom i među ljudima. Da li smo na pouzdanom tragu da saznamo zašto su neki muškarci ženi odani do groba, a drugi nisu?
Ako imate trzavice u braku, jednostavno optužite muški gen. Naučnici su objelodanili da je sve do sada prikrivani vinovnik za prevare nasljedna jedinica sa oznakom AVPR1, piše "Politika".
Nalik livadskim voluharicama koje nastanjuju Sjevernu Ameriku, jedni nisu za doživotni brak s jednom ženom, a drugi su - poput labuda - do smrti vjerni izabranici svojeg srca. Dotični krivac, jednostavno, utiče na prijemnik (receptor) u mozgu što upravlja lučenjem hormona vazopresina koji, pored toga što djeluje na srce i mokraćne puteve, podstiče i ispoljavanje odanosti među polovima.
Kada su prije nekoliko godina mužjacima mišolikih krznenih glodara, veoma sklonim nevjerstvu, ubrizgali dodatne kopije pomenutog gena, očas su ih preobratili u prerijske srodnike koji vrijeme, uglavnom, provode s jednom ženkom i mladuncima. Slična čarolija opažena je kod majmuna - šimnazi i bonoboa.
Hase Valum iz Instituta Karolinska u Stokholmu predvodio je istraživačku družinu koja je nasljednu jedinicu AVPR1 izdvojila kod 500 parova odraslih blizanaca istog pola - svi su živjeli u ozakonjenoj ili nevjenčanoj bračnoj zajednici najmanje pet godina - i njihovih supružnica, rođenih od 1944. do 1971. Jedan vid bio je naročito zastupljen; oko 40 odsto muških glava imalo je ili jedan ili oba alela gena, poznatog kao 334.
Iako nije moguće jednostavno poistovjećenje s prerijskim voluharicama, čini se da alel 344 ima isti učinak i u ustaljenju ljudskih veza, ako je suditi prema razgovorima i upitnicima. Ispitivanje je uključilo svojevrsnu ljestvicu kojom se samjeravaju naklonost i privrženost, poput odgovora na pitanja "Koliko često poljubite svoju izabranicu" i "Koliko ste često zajedno na istim zadacima izvan porodice".
Skor je znatno niži kod muškaraca koji nose ili jednu ili dvije verzije alela 344 nego kod onih koji ih nemaju, što je obrazloženo u časopisu Proceedings of National Academy of Sciences. Kod žena ništa slično nije primijećeno.
Upadljiviji su odgovori na pitanja muških učesnika koji su prethodne godine doživjeli bračne nesuglasice ili su se suočili s razvodom. Više od jedne trećine s dva alela 344 izjasnilo se potvrdno, a samo 15 odsto bez ijednog. I što je zanimljivo: 32 posto s dvojcem nije bilo vjenčano, u poređenju sa 17 procenata onih koji nisu imali nijedan alel pomenutog gena.
Ocjene saputnica su, uglavnom, saglasne sa procjenama saputnika koji su ih napisali.
Pomalja se zaključak da je takvo ponašanje nasljedno, jer su naučnici baveći se samo bliznacima bili u prilici da razdvoje uticaj nasljeđa i okoline. I tako su otkrili da se oko 28 procenata može pripisati precima, što je u skladu s proučavanjima koja su procjenjivala koliko su geni upleteni u bračno zadovoljstvo i razvod.
Lari Jang sa Univerziteta Ejmori (SAD), koji je sa saradnicima još 2005. objelodanio povezanost vazopresina i privrženosti kod voluharica (časopis Science), smatra da nalaz mora da bude potvrđen u sljedećoj provjeri, naglašavajući da su se moždani sklopovi uobličili veoma rano u sisarskoj evoluciji i da su hiljadama godina očuvali bitnu ulogu u društvenom životu i glodara i ljudi.
Genetičar Sajmon Istil s Nacionalnog univerziteta u Kanberi (Australija) dodaje da je upliv opisanog gena, vjerovatno, veći nego što pokazuje ovo istraživanje.
"Mi nismo tragali za korijenima nevjerstva", objašnjava Hase Valum, "usredsredili smo se da provjerimo koliko su čvrste spone muškaraca sa svojim saputnicama."
Od samog početka Valuma je kopkalo: zašto je jedna vrsta voluharica odana, a druga nije? I zapitao se: da li isti gen djeluje i na ljude? Poslije svega švedski naučnik upozorava da se nalaz ipak ne smije koristiti za predviđanje budućih bračnih odnosa.
(MONDO)