Vlada Belgije je u utorak pala jer nije uspjela da riješi dugotrajni spor o ustavnoj reformi po kojoj bi Flamanci i Valonci, dobili više autonomije.
Vlada Belgije je u utorak pala jer nije uspjela da riješi dugotrajni spor o ustavnoj reformi na osnovu koje bi obje nacionalne zajendice u toj zemlji - i Flamanci i Valonci, dobili više autonomije.
Kralj Albert drugi odmah je započeo političke konsultacije sa poslanicima, koje se očekuju da će potrajati nekoliko dana. On nije formalno prihvatio ostavku koju je juče ponudio premijer Iv Leterm, tako da Letermova vlada za sada u funkciji.
U neuobičajenoj izjavi, premijer je rekao da belgijska ustavna kriza proističe iz činjenice da "politički konsenzus" širom belgijskog lingvistički podijeljenog prostora više ne funkcioniše.
"Model federalnog konsenzusa dostigao je svoje granice", rekao je Leterm.
Leterm nije uspio da ujedini kabinet koji čini koalicija demohrišćana, liberala, socijalista i tvrdih nacionalista iz obje jezičke grupe, da se složi oko zajedničke budućnosti, dajući više federalne moći Flandriji u kojoj se govori holandski, i
frankofonoj Valoniji.
Frankofone partije izrazile su iznenadjenje zbog Letermove ostavke. Vicepremijer Didije Renders tražio je od njega da ostane, rekavši da vlada mora da nastavi sa socijalnim i ekonomskim programom.
Lider frankofonih socijalista, Elio di Rupo rekao je da su pregovori o ustavnoj reformi održani u "konstruktivnoj, pozitivnoj klimi".
Umerene flamanske partije, uključujući i Letermove demohrišćane, međutim, optužile su frankofonske partije za odugovlačenje, kao I da nisu pregovarali u dobrom duhu.
Belgijska flamanska (holandska) i frankofonska zajednica traže više autonomije od 1970-tih godina, u kulturi, za omladinu i sport. Od tada su za obrazovanje, trgovinu, turizam i poljoprivredu nadležne federalna vlada i Flandrija, dok Valonija i dvojezični Brisel daju regionalne vlade i parlamente.
Frankofone partije sada optužuju pripadnike holandskog govornog područja da pokušavaju da se otcijepe od Valonije u kojoj se govori francuski, gdje je stopa nezaposlenosti od 15 odsto trostruko veća nego u flamanaskoj Flandriji.
Flamanske partije zalažu se da napredniji sjever zemlje dobije veću autonomiju tako što će poreze i neke mjere socijalnog osiguranja prebaciti sa federalnog na regionalni nivo. Oni žele i veća ovlašćenja u zdravstvu, transportu, zapošljavanju i pravosuđu.
Umereniji flamanski političari tvrde da ima prostora za veću regionalnu autonomiju bez cijepanja Belgije, ali rezultati istraživanja ukazuju da oni gube u odnosu na tvrđe političke struje u Flandriji koje se otvoreno zalažu za podjelu zemlje.
(Beta)