"Zar vam je toliko trebalo da me otkrijete", bile su riječi operativca FBI Roberta Hansena, kada je 2001. uhapšen posle 22 godine "rada" za Rusiju.
Hapšenje američkog diplomate Rajana Fogla i negovo protjerivanje iz Moskve pod optužbom za špijunažu u korist CIA, dopisnik Tanjuga iz Vašingtona podsjeća na najveće špijunske aferu na relaciji Moskva - Vašington.
"Zar vam je toliko trebalo da me otkrijete", bile su prve riječi operativca američkog Federalnog istražnog biroa (FBI) Roberta Hansena, 18. februara 2001. kada je uhapšen u predgrađu Vašingtona, nakon 22 godine špijuniranja za Sovjetski Savez i Rusiju."Ramon Garsija", kako je bilo njegovo šifrovano ime prilikom kontakata sa ruskim obavještajcima, zaradio je skoro milion i po dolara u novcu i dijamantima kao nagradu za otkrivanje dvostrukih agenata američke CIA.
Danas služi doživotnu zatvorsku kaznu u Koloradu, gdje u samici provodi 23 sata dnevno.
Komisija Ministarstva pravde SAD ocijenila je Hansenov slučaj kao vjerovatno najgori koji se ikada dogodio američkim obavještajnim službama u cjelokupnoj istoriji.
Hansen, rodom iz Čikaga, rođen je 1944. godine i vuče njemačko-poljske korijene. Sredinom sedamdesetih se zaposlio u FBI, da bi tri godine kasnije počeo špijunsku karijeru. Narednih 22 godine je, radeći u odjeljenju za kontraobavještajne poslove, ruskoj strani dostavio imena desetina zapadnih agenata.
Mnogi od njih su to platili glavom.
Ono što je vjerovatno pomoglo Hansenu da tako dugo ne bude otkriven je podatak da druga strana nikada nije znala kako on izgleda.
Dogovor je uvijek bio isti, on bi dolazio do Fokston parka u Virdžiniji, u američkoj prestonici, i lijepio bijeli papirić na tablu sa imenom parka. To je bio znak Rusima da se paketić sa podacima nalazi na starom mjestu, zalijepljen za donju konstrukciju drvenog pješačkog mosta.
Jednom prilikom, tokom 1985. godine, Hansen je drugoj strani dostavio imena trojice Rusa koji su radili za FBI - Borisa Južina, Valerija Martinova i Sergeja Motorina.
Martinov i Motorin su uhapšeni i strijeljani ubrzo nakon toga, dok je Južin odležao šest godina u zatvoru i nakon toga emigrirao u SAD.
Hansen je kraću pauzu napravio 1991. godine, kada je u strahu da će zbog raspada sovjetske imperije možda biti otkriven, prekinuo kontakt sa ruskom stranom.
Međutim, pošto je naredne godine vidio da se države raspadaju, ali špijuni nastavljaju svoj posao, on je obnovio saradnju. Tada je, međutim, napravio grešku koja je mogla skupo da ga košta. Naime, on je po prvi put odlučio da lično stupi u kontakt sa ruskim obavještajcem sa kojim je sarađivao desetak godina ranije.
Hansen je došao u rusku ambasadu i u podzemnoj garaži prišao čovjeku, koji ga nije znao po liku, predstavivši se kodnim imenom "Ramon Garsija".
Međutim, ruski obavještajac očigledno nije prepoznao ime i samo je ušao u kola i odvezao se. Rusi su čak, misleći da se radi o dvostrukom agentu, uputili protest Stejt departmentu, ali je Hansen dobro prošao, jer dalja istraga FBI i CIA tada nije dovela do njegovog imena.
Manje sreće će imati osam godina kasnije, kada su Amerikanci konačno uspjeli da dođu do imena čovjeka koji im je godina zadavao popriličnu glavobolju.
Pošto dugo nisu uspjevali da kontraobavještajnim radom dođu do njegovog imena, rukovodioci FBI su odlučili da pokušaju da kupe tu informaciju. Nakon dugotrajnog analitičkog rada, odluka je pala da se na privredni skup u Njujorku pozove jedan ruski biznismen koji je nekada radio za KGB.
Ponuda je bila velikodušna - sedam miliona dolara i novi identitet za njega i porodicu u Americi.
Rus je prihvatio.
Amerikancima je ubrzo dostavio ranije ukradene fajlove sa podacima, a na jednom od njih se čuo i snimljen razgovor sa Hansenom.
Kolege su odmah prepoznale njegov glas. Međutim, i Hansen je osjetio da se oko njega steže obruč, pa je poslednja poruka koju je poslao Rusima glasila "nešto je uznemirilo uspavanog tigra".
Uhapšen je nekoliko dana nakon toga.
Možda najznačajniji podatak koji je od njega dobila tadašnja vojna obavještajna služba SSSR-a, bilo je otkriće da je general sovjetske armije Dmitrij Poliakov dvije decenije bio agent CIA (1960-1980), snabdijevši Amerikance sa mnoštvom podataka.
Ipak, Sovjeti nisu odmah reagovali, iz do danas nepoznatih razloga, da bi Poliakov "pao" tek 1986. godine, nakon što ga je "otkucao" Oldrič Ejms, pripadnik CIA i vjerovatno najveći hladnoratovski špijun.
General Poliakov je te godine uhapšen u Moskvi i strijeljan dvije godine kasnije.
Špijunski slučaj Oldriča Ejmsa trajao je skoro deceniju, do hapšenja 1994. godine, ali je za to vrijeme, prema procjenama, više od sto američkih agenata na drugoj strani bilo otkriveno, a najmanje deset pogubljeno.
Ejms je to umio da naplati, kupio je kuću od tadašnjih pola miliona dolara u Arlingtonu, elitnom dijelu Vašingtona, automobil Jaguar vrijedan 50 hiljada dolara, dok je mjesečno trošio tridesetak hiljada.
Svojim životom je to platio dugogodišnji špijun CIA Adolf Tolkačev, ruski inženjer iz fabrike Fazotron, koja je proizvodila vojne radare i tehniku. On je od 1979. do 1985. Amerikancima dostavljao podatke o novim ruskim dostignućima.
Uhapšen je te godine, a naredne je nad njim izvršena smrtna kazna.
Nešto bolje sreće je bio Sergej Fedorenko, ruski ekspert za nuklearno oružje, koji je bio dio delegacije SSSR-a u UN.
Pošto je Ejms radio u kontraobavještajnom odjeljenju CIA, dobio je zadatak da pokuša da dođe do informacija od Fedorenka o ruskom nuklearnom programu. Misleći da će time pomoći Amerikancima, ruski ekspert je počeo da daje podatke Ejmsu.
Međutim, dvostruki agent je te podatke proslijeđivao KGB-u, iako je u međuvremenu postao dobar prijatelj sa Fedorenkom.
Rus je koristeći se političkim vezama u predvečerje raspada svoje zemlje uspio da izbjegne kaznu i danas živi na Roud Ajlendu u SAD.
Svoju vještinu, Ejms je pokazao i time što je tokom dugodišnjeg rada za sovjetsku i kasnije rusku službu, dva puta uspio da prođe detektor laži u CIA.
"Nema neke specijalne magije, sve što vam treba je samopouzdanje. I naravno prijateljski odnos sa onima koji vas ispituju. Ipak su to bile moje kolege", objasnio je nakon hapšenja Ejms kako je uspio da prevari mašinu i nekadašnje saradnike.
Danas služi doživotnu zatvorsku kaznu u Pensilvaniji.
(MONDO, foto: Guliver/Getty Images/FBI)