Otvoreni protesti protiv rata u Rusiji gotovo su nestali, dok se opozicija sve više seli u ilegalne mreže aktivista i novinara koji iz egzila i u tajnosti dokumentuju represiju, uz procjene da se broj političkih zatvorenika mjeri u hiljadama.
Dok Kremlj nastavlja rat u Ukrajini i pojačava kontrolu nad društvom, otvoreni otpor u Rusiji gotovo je nestao sa ulica. Protesti protiv rata, koji su početkom invazije 2022. okupljali hiljade ljudi širom zemlje, danas su zamijenjeni anonimnim mrežama aktivista, novinara, advokata i volontera koji djeluju u sjenci, često rizikujući dugogodišnje zatvorske kazne.
Kako piše francuski Le Monde u opsežnoj reportaži o stanju ruske opozicije, represija je poslednjih godina dostigla nivo kakav nije viđen od sovjetskog perioda.
Protivnici rata više ne organizuju javne proteste, a simboli otpora, od zelenih traka do antiratnih grafita, gotovo su potpuno nestali sa moskovskih ulica.
Jedan od najnovijih primera je slučaj Maksima Kruglova, potpredsjednika liberalne stranke Jabloko i univerzitetskog profesora, koji se suočava sa kaznom do deset godina zatvora zbog objave na Telegramu iz 2022. godine u kojoj je pozvao na međunarodnu istragu ratnih zločina u ukrajinskoj Buči.
Uhapšen je tek tri godine nakon objave, što pokazuje koliko dugo ruske vlasti prate i procesuiraju kritičare režima.
Prema podacima organizacije OVD-Info, danas se u Rusiji nalazi više od 2.100 političkih zatvorenika, dok organizacija Memorial procenjuje da je stvarni broj još veći.
Novinar Sergej Smirnov, glavni urednik nezavisnog portala Mediazona, tvrdi da mnogi slučajevi nikada ne dospijevaju u javnost i da bi broj političkih zatvorenika mogao biti i dvostruko veći od zvanično evidentiranog.
"Postoje stotine slučajeva za koje jednostavno ni ne znamo. Samo u ovom trenutku otvoreno je više od 200 krivičnih istraga za ekstremizam zbog običnih donacija Fondu za borbu protiv korupcije (FBK), koji je 2011. osnovao opozicionar Aleksej Navaljni, koji je preminuo u pritvoru 2024. godine", kaže Smirnov.
U martu 2022. godine, govoreći na kanalu Rusija 24, Vladimir Putin najavio je "prirodno i nužno čišćenje društva". Na meti vlasti nisu samo politički protivnici i antiratni aktivisti. Režim poslednjih godina progoni i advokate, novinare, aktiviste za ljudska prava, LGBT zajednicu, feminističke grupe i ekološke organizacije.
Desetine nezavisnih medija prisiljene su da deluju iz egzila, a njihovi izveštači u Rusiji štite anonimnost i tajne komunikacione kanale. Le Monde navodi da je od početka rata više od 70 ruskih medija nastavilo rad iz inostranstva, čime je stvorena jedna od najvećih zajednica novinara u egzilu na svijetu.
Uprkos tome, brojni saradnici i dalje izvještavaju iz Rusije, prate suđenja i dokumentuju slučajeve političkog progona, svjesni da ih vlasti mogu identifikovati putem sistema video-nadzora i tehnologije prepoznavanja lica.
Od početka invazije donesene su desetine zakona kojima se dodatno ograničavaju sloboda govora i političko djelovanje. Kritika vojske ili širenje navodno "lažnih informacija" o ruskim oružanim snagama može rezultirati kaznom do 15 godina zatvora.
U međuvremenu je snižena i starosna granica za krivični progon u slučajevima povezanim sa "terorizmom" i "ekstremizmom", pa se i maloletnici suočavaju sa višegodišnjim zatvorskim kaznama.
Mnogi aktivisti tvrde da je organizovani otpor unutar zemlje danas praktično nemoguć. "Ključna riječ ruskog otpora je usamljenost", rekao je novinar Sergej Parhomenko, jedan od istaknutih predstavnika ruske opozicije u egzilu.
Umjesto masovnih protesta, otpor se danas uglavnom svodi na individualne akcije, prikupljanje informacija o političkim zatvorenicima i pomoć ljudima koji žele da izbjegnu mobilizaciju ili napuste zemlju.
Među organizacijama koje deluju van Rusije su i mreže koje pomažu dezerterima, prate sudbinu deportovane ukrajinske djece ili pružaju podršku progonjenim pripadnicima LGBT zajednice.
Posebnu pažnju privlače projekti koji dokumentuju poslednje riječi političkih optuženika prije izricanja presuda. Te izjave često predstavljaju svojevrsne političke manifeste i svjedočanstva o stanju u zemlji.
Le Monde zaključuje da se ruski otpor danas ne ispoljava kroz masovne demonstracije, već kroz svakodnevni rad anonimnih pojedinaca koji nastoje da dokumentuju represiju, pomognu žrtvama progona i očuvaju prostor za drugačije mišljenje u društvu koje Kremlj sve čvršće kontroliše.