Krajem sedamdesetih, na pakovanjima za mlijeko u Americi počelo je štampanje fotografija nestale djece.
Neke sudbine razjašnjene su tek posle tri decenije, većina ni do dan danas.
Kakva je bila sudbina jednog od "dječaka sa mlijeka" saznalo se tačno 33 godine posle njegovog nestanka, a najpoznatiji slučaj iz tih godina, nestanak sestara Lajon, još je bez epiloga i vjerovatno će tako i ostati...
Plavokosi šestogodišnji dječak Itan Pac nestao je na putu za školu u Njujorku 25. maja 1979. godine. Roditelji su pustili svog šestogodišnjaka da po prvi put sam prošeta dva bloka, od stana do stanice školskog autobusa. Nikad nije došao do stanice.
Višegodišnja potraga njujorške policije bila je bez rezultata.
Njegovi roditelji, Sten i Džuli Pac i danas žive u istom stanu, jer su se 33 godine nadali da će im se sin jednog dana vratiti. Nisu promijenili ni broj telefona - sve u nadi da bi mogao da ih pozove.
Policajci su, dan pred 33. godišnjicu nestanka, zakucali na njihova vrata. Prvi put, imali su vijesti o Itanu: uhapšen je njegov ubica!
Vijest je ubrzo postala udarna na svim stanicama u Njujorku, ali i u cijeloj Americi. Zločinac je Pedro Hernandez (51), koji nikada nije ni bio na listi sumnjivih u vezi Itanovog nestanka.
Hernandez je priznao zločin. Ispričao je da je tog majskog dana, kada je kao osamnaestogodišnjak radio u bakalnici na Itanovom putu od kuće do autobuske stanice, pozvao dječaka da uđe u prodavnicu, rekavši da će mu dati sok, odvukao ga u podrum i zadavio.
"Kajao se dok nam je to pričao i detektivi smatraju da mu je priznanje predstavljalo olakšanje nakon tolikog niza godina", rekao je medijima u Njujorku šef policije tog grada Rejmond Keli.
Još uvijek nije poznato kako je policija došla do Hernandeza, pošto on nikada nije dovođen u vezu sa nestankom Itana Paca, ali mediji spekulišu da ga je prijavio neko iz porodice, pošto je on više puta pričao o tom zločinu.
Itan je bio jedan od prvih "dječaka sa mlijeka" - koje porodice pokušavaju da pronađu na svaki mogući način, pa i stavljanjem njihovih slika na proizvode koji su u masovnoj upotrebi.
Slučaj Itana Paca jedan je od onih rijetkih koji je riješen, dok i dalje ostaju desetine slučajeva kao što su sestre Lajon, čije porodice još uvijek žive u slaboj nadi da će se jednog dana vratiti, ili barem da će moći da ih pronađu i sahrane.
Dvanaesetogodišnja Šejla i desetogodišnja Ketrin nestale su u blizini jednog tržnog centra u Vašingtonu u martu 1975. godine.
One su krenule do tržnog centra u predgrađu američke prestonice, u Vitonu, želeći da vide Uskršnju izložbu. Viđene su oko podneva kako ručaju u piceriji u tržnom centru.
Ali, tri sata nakon roka koji su im roditelji dali za povratak kući, pozvana je policija - jer se nisu vratile.
U istrazi, nekoliko svjedoka je reklo da ih je vidjelo oko dva sata popodne kako razgovaraju sa čovjekom u tamnoj odjeći ispred tržnog centra. Nepoznati čovjek držao je neku vrstu magnetofona za snimanje.
Poslednji put su viđene kako idu ulicom od tržnog centra u pravcu svoje kuće, koja je udaljena dvadesetak minuta hoda. Od tada im se gubi svaki trag.
Tadašnji guverner Merilenda, Bler Li, u naredniom nedeljama angažovao je Nacionalnu gardu u potrazi za djevojčicama, ali bez rezulata.
Prvi trag se javio posle dvije nedelje, kada je jedan od prolaznika javio policiji da je vidio kako čovjek ubacuje dvije vezane djevojčice u kombi marke Ford u gradiću Manasas u Virdžiniji, koji se nalazi u blizini Vašingtona.
Svjedok je pokušao da sustigne kombi, ali je on uspio da pobjegne prošavši kroz nekoliko crvenih semafora.
Policija je provjerila brojeve tablica, koje je svjedok uspio da zapamti, ali bez rezultata.
Prema navodima američkih medija, najvjerovatniji otmičar djevojčica je, iako to sudski nikada nije dokazano, Džejms de Bardeleben, višestruki ubica i silovatelj iz tog kraja Amerike.
De Bardeleben je predstavljao istinskog monstruma i sadistu i osuđen je 1983. na 375 godina zatvora zbog osam ubistava i silovanja počinjenih od 1966. do hapšenja.
Policija pretpostavlja da je ubio mnogo više ljudi, a među njima i sestre Lajon.
Mjesec dana prije otmice sestara, tri policijske uniforme su, prilikom pljačke, odnijete iz jedne perionice u Baltimoru. Policija sumnja da je De Bardeleben, preobučen u policajca, namamio djevojčice u kombi, dok su se vraćale kući, pošto je prethodno sa njima razgovarao ispred tržnog centra.
On ih je najvjerovatnije nakon toga odveo u već pripremljenu kuću u Virdžiniji gdje ih je ubio.
De Bardelebenu nikada nije suđeno za taj zločin, jer policija nije uspjela da prikupi dovoljno dokaza.
Da li ih je zaista on ubio i kakva je tragična sudbina djevojčica vjerovatno se nikada neće saznati pošto je ovaj serijski ubica u januaru prošle godine umro u zatvoru u Sjevernoj Karolini od upale pluća.
Prema podacima američkog Nacionalnog centra za nestale, skoro 800.000 maloljetnika nestane svake godine, odnosno svakog dana bude prijavljen nestanak više od 2.000 mališana i tinejdžera.
Ogromna većina od tog broja su djeca koju otmu članovi porodice, njih više od 200.000, veliki procenat "otpada" na bjekstva od kuće, a 115 mališana su žrtve "klasične otmice" - kidnaper je neznanac, koji zadrži dijete tokom noći na lokaciji koja je obično udaljena više od 80 kilometara od mjesta otmice, a zatim ubije dijete, zatraži otkup ili trajno zadrži dijete, navodi se u tom izvještaju.
(Tanjug)