Tragedija koja je potresla rusku mornaricu, čitavu zemlju i tada novog predsjednika Ruske Federacije.
Ruska mornarica zauvijek će pamtiti 12. avgust 2000. godine, kad je u pomorskoj nesreći poginulo 118 mornara. Neki su stradali odmah, a neki su mogli da budu spaseni, ali nisu i to se decenijama stavlja na teret reizabranom predsjeniku Rusije Vladimiru Putinu i pripisuje se njegovoj zakasneloj akciji.
Odmah nakon što je podmornica potonula, sa svih strana počele su da stižu oprečne priče o uzroku potonuća ruske nuklearne podmornice "Kursk". Katastrofa koja se zadesila mornare privukla je pažnju miliona ljudi, a porodice posade su željele da znaju šta se zaista dogodilo, dok se Vladimir Putin, tada novi predsjednik Ruske Federacije, suočio sa oštrim kritikama jer nije dopustio međunarodnu pomoć u tom incidentu, u kojem je 23 mornara navodno preživjelo ekspoziju i preminulo u narednim danima - unutar podmornice.
U olupini podmornice, ta grupa od 23 mornara zabarikadirala se u poplavljenom zadnjem dijelu i čekala je spas koji nikad nije stigao. Britanski i norveški ronioci došli su do podmornice devet dana nakon nesreće i našli su tijela mornara, koji su svi preminuli.
"Putin nije znao kako da se suoči sa tim i zato je pokušao da izbjegne bilo kakvo suočavanje sa tom situacijom. Norvežani i drugi su zvali i nudili su pomoć, ali nije želio da oni otkriju da su svi poginuli, pa je prosto odbio ponudu. To je, naravno, sve učinilo mnogo gorim", objavljeno je u knjizi "Putinovi ljudi" autorke Ketrin Belton, u kojoj su joj sagovornici bili nekad bliski saradnici Vladimira Putina. Isti sagovornik je rekao da je Putin bio "paralisan od straha" kada se dogodila katastrofa u Kursku.
Prošle su godine prije nego što su istraživači shvatili šta se dogodilo sa Kurskom, mada i dalje postoje kontroverze. Podmornica Kursk je bila ponos ruskog inženjeringa. Kursk je bio Oscar II (Projekat 949A Antej), podmornica sa krstarećim projektilima na nuklearni pogon dizajniranim da prate grupe nosača NATO aviona. Tokom testiranja, jedan od tih projektila je eksplodirao i izazvao katastrofu i tragediju. Oskar II podmornice imaju dvostruki trup podijeljen u 10 različitih pregrada. Plovilo ima ojačani dvostruki poklopac dizajniran tako da može da probije arktičku ledenu kapu. Podmornica je duga oko 154 metara, 10 metara duža od prethodnih Oskara.
Jedanaest ovakvih podmornica napravljeno je između 1985. i 1999. godine, a osam ih je još uvijek u upotrebi. Smatrane su nepotopivim, pa je potonuće Kurska ljude zateklo nespremne. Tokom vježbe u Barencovom moru, 12. avgusta 2000. godine, u 11:28 Kursk je potresla prva eksplozija, a nešto više od dva minuta kasnije, druga snažna eksplozija dogodila se unutar Kurska.
Ono što je trebalo da bude vježba u kojoj je Kursk ispalio dva lažna torpeda na rusku bojnu krstaricu Petar Veliki, pretvorilo se u potragu za preživjelom posadom. Međutim, proći će nekoliko sati prije nego što bilo ko shvati da nešto nije u redu. Prvi pokazatelj je stigao te večeri, kada se Kursk nije javio.
Rusi su tada poslali spasilačke brodove, koji su sledećeg jutra, 13. avgusta, uspeli da lociraju područje na kom se nesreća dogodila. Zbog lošeg vremena, ugla pod kojim je podmornica potonula i nedostatka odgovarajuće opreme, prvi pokušaji spasavanja su propali. Ujedinjeno Kraljevstvo, Sjedinjene Države i Norveška ponudile su pomoć u spasilačkim operacijama, ali ih je Rusija prvo odbila. Četiri dana nakon katastrofe, predomislila se i pristala na pomoć.
Šta se dogodilo sa 118 članova posade?
Kada su norveški ronioci 21. avgusta uspjeli da otvore vazdušne komore Kurska, nisu pronašli preživjele. Otkrili su da je kabina poplavljena i zaključili da je svih 118 članova posade preminulo. Kada su pronašli tijelo kapetana-poručnika Dmitrija Kolesnikova, primijetili su cedulju u njegovom džepu. Nekoliko sati nakon eksplozija, kapetan je zapisao da su 23 člana posade preživjela. Nažalost, spasilačke ekipe nisu stigle na vrijeme do njih.