Kako bi pokušali sa spasu euro, vođe 26 zemalja dogovorili su se da ojačaju budžetsku disciplinu u euro zoni. Velika Britanija odbila da učesce.
Istorijsko "ne" britanskog premijera Dejvida Kamerona loše je za Veliku Britaniju, ali i Evropu, pošto Evropska unija posle odvajanja Londona od ostatka unije na samitu u Briselu nikada više neće biti ista, piše Gardijan.
Evropa se 9. decembra ujedinila, ali je taj dan označio i raspad unije, ocjenjuje komentator londonskog dnevnika. Kako bi pokušali sa spasu euro, vođe 26 zemalja dogovorili su se da ojačaju budžetsku disciplinu u evro zoni.
Ako se to i dogodi, to će značiti da je kriza monetarne unije nagnala članice EU na politički savez koji u drugim okolnostima ne bi sklopile.
Jednako važna je i odluka Velike Britanije da sa strane posmatra dešavanja na kontinentu. Londonu bi u nekom trenutku mogle da se pridruže još jedna ili dve zemlje, ali bi to značilo raspad unutar unije i podjelu na brojnu većinu i malobrojnu grupu sa strane.
Šta god da uslijedi, EU nikada više neće biti ista. Čak i u slučaju da se pokaže da ova prelomna tačka nije dovela do prelomnih istorijskih događaja, istoričari će zapisati datum 9. decembar 2011, ocenjuje Gardijan.
Saopštenje iz Brisela kojim se najavljuje "ojačana arhitektura ekonomske i monetarne unije" znači da se najmanje 23, a možda i 26 od 27 zemalja složilo da se pravno obaveže da će izbalansirati svoj budžet, pod jurisdikcijom Evropskog suda pravde i programima smanjenja deficita u dogovoru sa Evropskom komisijom.
Za 17 članova zone eura uslediće automatske sankcije ako njihov deficit pređe tri odsto.
Zauzvrat, zemlje će dobijati više sredstava za spas od bankrota i bar nagovještaj da će Evropska centralna banka aktivnije intervenisati na tržištima.
S druge strane, to je veliki korak prema fiskalnoj uniji za buduće članice zone eura, i još osam zemalja koje planiraju da joj se pridruže u budućnosti, a po nekim ocjenama i korak od konfederalnog ka federalnom uređenju unije, ocjenjuje Gardijan.
Pošto je Velika Britanija odbila da učestvuje u sporazumu, on će biti sklopljen "međunarodnim dogovorom koji će biti potpisan u martu ili nekog ranijeg datuma".
Veto Dejvida Kamerona zapravo znači da će se reforma dogoditi brzo.
Postoji mogućnost da će Irska organizovati referendum o sporazumu, a Danci i Česi mogli bi da odustanu od dogovora. Za razliku od promene ugovora EU, koja zahtijeva jednoglasnost, novi sporazum rezultiraće u jednoj ili dvije zemlje unutar i jednoj ili dve države izvan njega.
Ipak, putovanje koje čeka zemlje EU biće neizvjesno. Ako zona evra preživi i ojača, uslijediće spor i bolni nastanak dublje unije 26 zemalja - bez Velike Britanije, navodi Gardijan.
Kameronovo "ne" nije samo sudbinski trenutak za njegovu zemlju, već i loš momenat za Evropu, ocjenjuje komentator lista. U poslednjih 40 godina, Velika Britanija je unutar današnje EU bila prisutna kako bi branila sopstvene interese i očuvala ravnotežu na kontinentu.
Međutim, sada će stajati sa strane, kao ostrvska Švajcarska.
Kameron tvrdi da zastupa britanske nacionalne interese. Kratkoročno, to možda i može da bude istina u regulisanju oblasti finansija, ali ne i dugoročno gledano, pošto će Velika Britanija na ovaj način izgubiti uticaj, jer u EU sada postoji "klub unutar kluba", piše Gardijan.
Poslednja dešavanja loša su za Veliku Britaniju, ali i za Evropu. Za kontinent nije dobro da jedna od najvećih njenih ekonomija - i sjedište njenog vodećeg finansijskog centra - stoji sa strane u vrijeme krize.
Sa dvije paralelne strukture u lavirintima EU, pojaviće se brojni sporovi o tome ko je za šta zadužen. Bez Britanije ne može biti vjerodostojne evropske spoljne i bezbjednosne politike. U očima Kine i SAD, Evropa će biti oslabljena. Deveti decembar bio je veliki dan za Evropu, ali nije donio nikakav razlog za slavlje, zaključuje londonski list.
(Beta)