Vladimir Putin je naučio lekciju i zbog toga je sada opasniji nego što je bio.
Povlačenje ruske armije iz Hersona je ogroman poraz za Putina. Ali, u Kijevu ne treba da se raduju prerano jer će se Rusi pregrupisati i rat će još dugo potrajati, komentariše novinar DW Roman Gončarenko. Da li se Rusi zaista povlače? Da li će ruski predsjednik Vladimir Putin prepustiti Herson ukrajinskoj armiji, iako je to jedino oblasno sjedište koje je zauzeto od februara?
Ni mastilo se nije osušilo na papirima kojima je Hersonska oblast anektirana, a upravo se to dešava. Rusko Ministarstvo odbrane saopštilo je da je povlačenje okončano. Oprezne reakcije iz Kijeva pokazuju koliko je ukrajinskom vođstvu teško da povjeruje u ovaj scenario. Od jula je ukrajinska armija američkim višecevnim bacačima HIMARS rušila mostove na Dnjepru kako bi odsjekla linije snabdjevanja ruskim trupama na desnoj obali. Pa ipak, oklijevanje u Kijevu je opravdano. Jer predaja Hersona je divovski, istorijski poraz za Rusiju, uporediv sa propalim pokušajem zauzimanja Kijeva na početku invazije. To je udarac na „patriotske“ osjećaje i borbeni moral ruske armije, premda taj moral ionako nije visok. Iz vojne perspektive je poraz posebno gorak. Potpunim gubitkom desne obale Dnjepra, Rusija gubi kopneni most za stupanje ka Nikolajevu i Odesi. To su mjesta u kojima je, kako se mislilo, mogao biti odlučen rat. Ukoliko Ukrajina može da zadrži ove strateške oblasti – a ima dobre šanse – urušiće se čitava ruska ratna strategija, i Putinov režim će biti gubitnik.
Herson bi mogao da ima sudbinu Marijupolja
Ako je bio tačan jedan izvještaj Njujork tajmsa, baš zato je Putin nedavno generalima naredio da ne odustaju od Hersona. To što je sada promijenio odluku pokazuje da je šef Kremlja učio iz grešaka – a to je opasno u pogledu budućih planova. Iz ruske perspektive je logično da se odustane od desne obale kad se već ona jedva može snabdjevati i braniti. To su govorili i zapadni vojni stručnjaci. Ali do sada je traženje logike u ruskoj agresiji bilo traćenje vremena – od početka 2014. godine je ovaj rat manifestacija ludila.
U mnogim člancima i knjigama se opisuje da Rusija tradicionalno u ratu ne mari mnogo za ljudske gubitke. Ni rat u Ukrajini nije izuzetak. Rusija naprosto nema dovoljno boraca da brani hiljadu kilometara fronta. Zato se nastavlja mobilizacija. Putinov pristanak na, za njega sramotno povlačenje iz Hersona, znači da, posle brojnih poraza, ni on više ne može da ignoriše realnost. Pa ipak, Putin neće odustati od plana da zaposjedne što više ukrajinske teritorije i svrgne vlasti u Kijevu. Rusija sigurno neće dozvoliti ukrajinskoj vojsci da se mirno ugnjezdi i prezimi u Hersonu. Postoji rizik da Rusi miniraju branu kod Nove Kahovke i za to optuže Ukrajince. To bi bila katastrofa za ljude u regionu i usporilo bi napredak ukrajinske vojske. Čak i bez toga, Rusi će sa lijeve obale Dnjepra vjerovatno gađati ukrajinske položaje u Hersonu. Taj grad bi mogao da doživi sudbinu Marijupolja, da postane sablastan.
Na zimu bi u oblasti Hersona moglo da dođe do artiljerijskog rata bez pomeranja linije fronta. U Donbasu će pak biti intenzivnije. Moguće je da će Rusi ojačati svoje jedinice na istoku trupama koje se sada povlače iz Hersona To smo već vidjeli nakon poraza kod Kijeva – trupe su pomjerene istočno, te su Rusi zauzeli Severodonjeck i Lisičansk. To je pouka Kijevu da se ne raduje pretjerano zbog Hersona. Konačni poraz Rusije je još daleko. Glavna pouka je pak da Ukrajina itekako može da odoli ruskoj nadmoći. To je jasan signal i Zapadu koji je pružao obilatu podršku – bez te pomoći, ne bi bilo ukrajinske pobijede u Hersonu.