Posebna kategorija ćelija, poznata pod imenom senescentne ćelije, podstiče starenje tkiva u kojem se nalaze.
Naučnici su utvrdili da bi uklanjanje određene vrste ćelija iz ljudskog tijela moglo da ublaži efekte starenja i odgodi razvoj mnogih bolesti povezanih sa ovim procesom.
Posebna kategorija ćelija, poznata pod imenom senescentne ćelije, podstiče starenje tkiva u kojem se nalaze. Otkriće bi moglo da dovede do razvoja terapije za uklanjanja ovih ćelija iz tijela, kako bi ljudi mogli da žive duže.
Naučnici će morati da obave brojna dodatna ispitivanja prije nego što utvrde da li je moguće napraviti lijek koji bi produžio ljudski život.
Senescentne ćelije nagomilavaju se u starijim dijelovima tkiva, poput katarakte ili tkova zahvaćenih artritisom. Ove ćelije luče supstance koje stimulišu aktiviranje imunološkog sistema i izazivaju blagu upalu.
Do sada se nije znalo da li je prisutsvo ovih ćelija dobro, loše ili nema nikakav uticaj na opšte stanje tijela.
Naučnici su sada zaključili da senestentne ćelije ubrzavaju starenje tkiva u kojima se akumuliraju.
Tim genetičkih inženjera, predvođen Darenom Bejekrom i Janom van Deuresnom sa klinike Majo u Ročesteru, američkoj državni Minesoti, uspio je da stvori miševe iz čijih tijela je moguće ukloniti senestentne ćelije uz pomoć lijekova koji podstiču njihovo samouništavanje.
Bez ovih ćelija, tkiva u tijelima miševa postala su znatno otpornija na starenje i bolesti povezane sa starenjem. Životinje nisu patile od katarakte, niti su gubile snagu mišića sa starenjem i bile su mnogo izdržljivije u fizičkim aktivostima.
Istraživanje starenja je relativno mlada oblast, pošto se do prije dvadesetak godina činilo da je borba protiv te pojave beznadežna.
Potom su naučnici utvrdili da se život laboratorijsih životinja može značajno produžiti manipulacijom određenih gena, što je pokrenulo potragu za lijekom koji bi djelovao na odgovarajuće gene ljudi.
U tijelima miševa i ljudi, senescentnih ćelija nema mnogo, ali vrše veliki uticaj. Naučnici smatraju da bi uklanjanje tih ćelija moglo da donese mnoge koristi, uz neznatne negativne posljedice. Izmjena gena kakva je korištena kod miševa ne može se primijeniti na ljude.