To je pitanje koje ovih dana, neposredno po izbijanju skandala u lancu samoposluga "Lidl", mori zaposlene Njemce, uznemirene opasnim širenjem "virusa" zvanog "veliki brat".
''Lidl je samo dio vrha ledenog brijega'', upozorio je opunomoćenik Savezne vlade za zaštitu podataka Peter Šar povodom skandala koji je izbio, pošto su mediji saznali da su u tom lancu samoposluga zaposleni danonoćno nadgledani i špijunirani.
Detektivi su, po ovlašćenju koncerna, mjesecima špijunirali zaposlene u ''Lidlu'', bilježeći u zapisnik najintimnije pojedinosti. Za nadgledanje su koristili minijaturne kamere koje zvanično služe za zaštu od lopova.
U spornim zapisnicima je sve lijepo pribilježeno - i to u minut tačno: ko je kada i koliko puta odlazio u toalet, ko bi s kim mogao biti u ljubavnoj vezi, ko nije sposoban za posao, ko djeluje nezainteresovano, ko i gdje ima tetovažu.....
''Srijeda, 14.05 časova. Gospođa M. je željela da u pauzi telefonira sa svog mobilnog, ali je dobila obavještenje da ima svega još 85 centi na računu. Na kraju je, ipak, dobila svoju prijateljicu s kojom je večeras željela da zajedno kuva'' - tako glasi dio ''saznanja'' o ''burnom'' životu jedne radnice ''Lidla'', lanca samoposluga u Njemačkoj u kojima pretežno kupuju oni koji se baš ne razbaciju parama.
Za gospođu N. se, u jednom od zapisinika, kaže da je, iako se nije baš pretrgla na poslu, tačno na vrijeme otišla na pauzu, da je potom s gospođom L. pričala o plaćanju prekovremenih sati i rekla da se nada plati zato što joj treba para.
Izvjesna gospođa R. ima ''manu'' što je tetovirana. Tetovaža joj izgleda kao iz kućne radinosti ili zatvora, pa joj se, u drugom zapisniku, savjetuje da to malo prikrije pred mušterijama.
''Zapisnici nadgledanja su u velikoj mjeri skandalozni, jer se tu ne radi o radnoj kontroli'', rekao je stručnjak za radno pravo iz Hamburga Klaus Miler Knap, označivši takvo ponašanje menadžemta ''Lidla'' kao kršenje člana 2 njemačkog Ustava.
Renomirani nedeljnik ''Špigel'' iz Hamburga piše, tim povodom, da se u Njemačkoj nadgleda kompjuter svakog trećeg zaposlenog, a da ni skirivene mini kamere u velikim kancelarijama nisu više rijetkost.
Manfred Fink iz Bavarske je ekspert za tehniku prisluškivanja, njegovoj firmi je krenulo dobro i ima već 11 zaposlenih. On se bori protiv privredne špijunaže ali, kako tvrdi, odbija zahtjeve onih koji žele da instaliraju prislušne uređaje radi nadgledanja svojih radnika.
Fink, međutim, smatra da je, ponekad, kad se radi o razjašnjenju krađa, potreban video nadzor i kaže da su najomiljenija mjesta za instaliranje sićušnih kamera i drugih čuda tehnike koja mogu da ''uhvate'' razgovor čak i na udaljenosti od 100 metara - saksije s cvijećem i antipožarni uređaji.
Šef sindikata njemačke policije Konrad Frajberg je mišljenja da se u Njemačkoj zaposleni sve više i više kontrolišu, a ekspert za radno pravo Ridiger Helm iz Minhena misli da je, kad je riječ o elektronskoj pošti, odlučujuće pitanje za pravno tumačenje (ne)zakonitosti nadgledanja - da li se mejlovi čitaju sa ili bez znanja zaposlenih?
''Generalno važi pravilo da šef može da nadgleda elektronsku poštu ako je privatna upotreba interneta zabranjena na poslu'', rekao je Helm.
Kada je, međutim, riječ o skrivenim kamerama, štampa piše da je skoro uvijek takvo nadgledanje nezakonito, sem kada je odluku o tome donio upravni odbor firme u cilju razjašnjenja teških krivičnih djela.
Nadgledanje je, međutim, čudna rabota pa ponekad ni šefovi nisu sigurni, jer se i nađu se u ulozi nadgledanih i to - zbog novinara.
Tako je, kako njemačka štampa piše, velika ''Drezdenska banka'' od 1997. do 1999. godine angažovala detektiva da otkrije koji je od menadžera s kojim novinarom u kontaktu i koji je put informacija.
Njemački mediji su poredili nove metode prisluškivanja sa metodama ''Štazija''. Riječ ''Štazi'' - skraćenica za Štatsziherhajt, obavještajnu službu nekadašnje Njemačke Demokratske Republike - i danas izaziva ''negativne vibracije'' što bi, možda, moglo da njemačke šefove natera da se okane igranja "velikog brata".
Na drugoj strani, pak, izazov je veliki. Danas je na tržištu sve dostupno i ne mora se više tajno, s perikom na glavi i crnim naočarima u inostranstvu skupo plaćati majušna ''bubica'', već se može, jednostavno, iz fotelje ''onlajn'' naručiti sve.
(MONDO)