Izvor: MONDO
PODGORICA, 1. 4. - Izbori za predsjednika nezavisne države Crne Gore, prvi put u istoriji, biće održani u nedelju 6. aprila. Za predsjedničku fotelju boriće se predstavnik vlasti, odnosno koalicije DPS-SDP je Filip Vujanović, Srpsku listu predstavalja Andrija Mandić, Pokret za promjene Nebojša Medojević a Socijalističku narodnu partiju Srđan Milić.
Vujanović: Dobri komšija kome skandiraju „Milo, Milo“
Iz ugla partije čiji je član, predsjedničkog kandidata Demokratske partije socijalistia Filipa Vujanovića, definitvno je najbolje predstavio glavni ideolog i potpredsjednik ove stranke-a Svetozar Marović opaskom: „Možda smo Milo i ja malo sumnjivi javnosti, ali za Filipa niko u Crnoj Gori nema dileme da je pošten“.
U ovom tumačenju „javnog mnenja“ drugog čovjeka partije koja je legitimni nasljednik nekadašnjeg Saveza komunista u Crnoj Gori, zapravo je definisan i glavni adut Vujanovića na predstojećim predsedničkim izborima. Uz bivšeg premijera Željka Šturanovića riječ je, naime, o jedinom visokopozicioniranom kadru DPS-a koga ne prati i glas „uspješnog privrednika i investitora“.
Ova, za crnogorsku političku scenu nesvakidašnja okolnost, omogućila je Vujanoviću zadovoljstvo da se često i bez pratnje obezbjeđenja šeta ulicama Podgorice, što mu je donijelo i imidž „dobrog komšije“. Ko poznaje mentalitet građana jedine ekološke države na planeti, zna i da je pomenuti imidž vrlo važan adut u izbornoj trci.
Iza ovog aduta skriva se, međutim, i glavni hendikep predsjedničkog kandidata DPS-a. Riječ je o sindromu koji je iz opozicionog tabora najbolje sažeo lider SNP-a Srđan Milić primjetivši da je „Vujanović jedini predsjednički kandidat koga na predizbornim skupovima simpatizeri bodre uzvikujući ime njegovog partijskog kolege“.
Riječ je naravno o uzvikivanju imena lidera DPS-a i višestrukog povratnika na premijersku funkciju Mila Đukanovića. Naravno, najomiljeniju parolu fanova vladajuće stranke („Milo, Milo“), ne treba bezuslovno tretirati i kao „šifru“ ključnog hendikepa Filipa Vujanovića u izbornom procesu, kako to potenciraju iz opozicionih redova.
Oni koji znaju koliko „glasova na terenu“ donosi bezrezervna podrška Đukanoviću, svjesni su i činjenice da aktuelni šef države u borbu za novi mandat kreće sa ubjedljivo najbolje pol pozicije.
Ukratko, izborna matematika vladajuće koalicije svedena na jednačinu: Milovi obožavaoci (kojih nije malo u Crnoj Gori), i oni koji grčevito žele da on još dugo bude na čelu partije i države, (takvih je još više), u nedelju 6. aprila će biti Bez dileme. Baš kako se kaže i u predizbornom sloganu Filipa Vujanovića.
Bio je ministar pravde (1993 - 1995), ministar unutrašnjih poslova (1995 - 1998), predsjednik Vlade (1998 - 2002) i predsednik Skupštine Republike Crne Gore (2002). Za predsjednika Republike Crne Gore izabran je 11. maja 2003. godine.
Šanse prema CEDEMU 52,5 odsto, a prema Ipresu - 40,7 odsto.
Mandić: Srpski političar u jurišu na crnogorski tron
Lider narodnjačkog bloka, koji u Crnoj Gori ima prefiks „srpski“, u predizbornoj kampanji se samoinicijatvino predstavio kao „tradicionalni crnogorac“, čime je najavio da među plemenima pod Durmitorom, Lovćenom, Bjelasicom i Orjenom u skorije vrijeme neće biti zauzimanja zajedničkog stava po pitanju nacionalnog identiteta.
Ovakvim predstavljanjem predsjednički kandidat Srpske liste Andrija Mandić indirektno je unaprijed odgovorio na pitanje koje je znao da će mu tokom predizborne kampanje biti bar sto puta postavljeno iz suparničkog tabora – „kako se kandiduje za mjesto šefa države koju ne priznaje“. Suština Mandićeve poruke je, naravno, na potenciranju onog malog slova „c“.
Prvi čovjek Srpske narodne stranke se u finišu svoje kampanje predstavio i po drugim pitanjima kao tipični konzervativni političar sa ovih prostora – naglašavanjem porodice kao temelja društva, protivljenja uvođenja instiucije homoseksualnih brakova, protivljenja pristupanja Crne Gore NATO paktu, i obećanjem da nema kohabitacije sa protivničkom stranom.
Po ovom poslednjem obećanju, Mandić se bitno razlikuje od druge dvojice opozicionih kandidata koji su najavili da bi kao predsjednici mogli da sarađuju sa premijerom Đukanovićem.
Svoj oratorski dar Mandić je tokom kampanje vrlo vješto iskoristio u komunikaciji sa fanovima njegove partije kojima na mitinzima specifičnu glasnost i žestinu daju navijači Crvene zvezde i Partizana, prije svih frakcija Delije Bar koja je u pobratimskim odnosima sa drugarima iz Kosovske Mitrovice.
Glavni hendikep lidera Srpske liste na predstojećim izborima je u činjenici da između njegove popularnosti u konzervativnom srpskom bloku stoji znak jednakosti sa nepopularnošću koju “uživa” u konzervativnom albanskom i bošnjačkom bloku, kao i onom dijelu Crnogoraca koji govore crnogorskim jezikom.
Andrija Mandić rođen je 1965. godine u Šavniku. Diplomirao je na Metalurško-tehnološkom fakultetu u Podgorici.
Kao direktor i suvlasnik akcionarskog društva za preradu obojenih metala organizovao je prvu privatnu proizvodnju aluminijumskih legura u Crnoj Gori. U saradnji sa Metaluško-tehnološkim fakultetom iz Podgorica radio je na projektovanju, izradi i instaliranju opreme za livenje aluminijuma, kao i na komercijalnom metalurškom.
Šanse: CEDEM – 19,1 odsto; Ipres – 29,9 odsto.
Medojević: Pesnica bez jednog prsta
Vizuelno i retorički, najmoderniji i najliberalniji kandidat na predstojećim predsjedničkim izborima u Crnoj Gori je lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević, dobro poznat srpskoj javnosti kao jedan od medijski najeksponiranijih tzv. „tranzicionih savjetnika“. Među firmama kojima je ovaj inženjer elektrotehnike bio konsultant u procesu privatizacije su, između ostalih, Zorka Pharma, Vital, Fabrika šećera Crvenka, Apatinska pivara, Soko Štark, Knjaz Miloš...
Medojevićev glavni adut na predstojećim predsjedničkim izborima, iz perspektive njegovog PzP-a, je „multietičnost i multipragmatičnost“ njegovog programa i predizbornog vokabulara, što bi se ribarskom terminologijom moglo objasniti kao „bacanje velike mreže pa što se ulovi“. Naravno, mreža se baca u „vode“ nezadovoljnih pre svega ekonomskim dostignućima aktuelnog režima a takvih u Crnoj Gori nije malo.
Na jednoj od prvih konvencija, Medojević je multietnički princip svog programa opisao slikovito modelom „prstiju jedne šake koji su nerazdvojni i dobijaju snagu kada se skupe u pesnicu“ (prsti predstavljaju pet najbrojnijih naroda u Crnoj Gori). Na svim skupovima kandidata PzP vijore se tako i crnogorska isrpska i albanska ali i zastava EU.
Baš kao i kod kandidata vladajuće koalicije, iza glavnog izbornog aduta Meodjevića, stoji i njegov najveći hendikep.
Riječ je o problemu koji bi se mogao objasniti parafrazom one Medojevićeve metafore o šaci skupljenoj u pesnicu – lider PzP, naime, gotovo nimalo neće moći da se osloni na onaj „srpski prst“. Na ovu situaciju uticalo je više faktora od kojih je svakako najvažniji Medojevićeva podrška izglasavanju Ustava u kojem srpski jezik više nije službeni iako se na poslednjem popisu (2003. godina), čak 64 odsto građana Crne Gore kao svoj maternji jezik navelo baš srpski.
Drugi faktor zbog kojeg je Medojevićeva „pesnica“ ostala uoči izbora bez jednog „prsta“ je jednostrano proglašenje nezavisnosti Kosova, što je između crnogorskih Srba i crnogorskih Albanaca napravilo novi jaz. Treći, ujedno i vrlo važan faktor za javljanje sindroma „pesnice sa četiri prsta“, je u činjenici da su Srbi iz Crne Gore tradicionalno naklonjeni kozervativnim političkim opcijama, čji je reprezent kandidat Srpske liste Andrija Mandić. Četvrti faktor je vezan za buđenje SNP-a, na koje je uticao novi lider partije Srđa Milić, takođe kandidat na predstojećim predsedničkim izborima.
Uz pomenute “otežavajuće okolnosti”, Medo na izbor izlazi i sa specifičnim bremenom koje nosi jedna kritika pokojnom srpskog premijera Zorana Đinđića upućen sa stranica lista nekadašnjeg šefa Zemunsko klana Dušana Šiptara Spasojevića (Identitet).
Šanse : CEDEM – 18,3 odsto, Ipres – 18,5 odsto
Milić: Mnogo simpatija, malo strasti
Mnogo simpatija, ali malo strasti – mogao bi biti opis reakcije koju je u svojoj predizbornoj kampanji u crnogorskoj javnosti izazvao kandidat Socijalstičke narodne partije Srđan Milić. Ključne poruke lidera SNP-a minulih nedelja bile su da je „Crnoj Gori potrebno pomirenje“ odnosno da je „vrijeme za pravdu“. Nedostatak vatrenih tonova u predizobornoj retorici i insistiranje na temama koje se bave socijalnim i ekonomskim problemima, učvrstio je Milića na poziciji najboljeg „rezervnog predsedničkog kandidata“.
Kako u Crnoj Gori, utisak je, još nije došlo vrijeme za takvu političku retoriku, kandidat SNP-a će verovatno morati da sačeka da plodove pobranih simpatija u narodu pobere nekom drugom prilikom.
S obzirom da je nekad najjaču opozicionu stranku preuzeo u trenutku kada je imala podršku dovoljnu da jedva pređe cenzus, rezultat koji će Milić ostvariti na predstojećim predsedničkim izborima će izvesno pokazati da njegova reforma SNP-a počela da daje rezultat.
Šanse : CEDEM - 9,8 odsto , Ipres - 10, 9 odsto.
(Redakcija MONDO CG)
Vujanović: Dobri komšija kome skandiraju „Milo, Milo“
Iz ugla partije čiji je član, predsjedničkog kandidata Demokratske partije socijalistia Filipa Vujanovića, definitvno je najbolje predstavio glavni ideolog i potpredsjednik ove stranke-a Svetozar Marović opaskom: „Možda smo Milo i ja malo sumnjivi javnosti, ali za Filipa niko u Crnoj Gori nema dileme da je pošten“.
U ovom tumačenju „javnog mnenja“ drugog čovjeka partije koja je legitimni nasljednik nekadašnjeg Saveza komunista u Crnoj Gori, zapravo je definisan i glavni adut Vujanovića na predstojećim predsedničkim izborima. Uz bivšeg premijera Željka Šturanovića riječ je, naime, o jedinom visokopozicioniranom kadru DPS-a koga ne prati i glas „uspješnog privrednika i investitora“.
Ova, za crnogorsku političku scenu nesvakidašnja okolnost, omogućila je Vujanoviću zadovoljstvo da se često i bez pratnje obezbjeđenja šeta ulicama Podgorice, što mu je donijelo i imidž „dobrog komšije“. Ko poznaje mentalitet građana jedine ekološke države na planeti, zna i da je pomenuti imidž vrlo važan adut u izbornoj trci.
Iza ovog aduta skriva se, međutim, i glavni hendikep predsjedničkog kandidata DPS-a. Riječ je o sindromu koji je iz opozicionog tabora najbolje sažeo lider SNP-a Srđan Milić primjetivši da je „Vujanović jedini predsjednički kandidat koga na predizbornim skupovima simpatizeri bodre uzvikujući ime njegovog partijskog kolege“.
Riječ je naravno o uzvikivanju imena lidera DPS-a i višestrukog povratnika na premijersku funkciju Mila Đukanovića. Naravno, najomiljeniju parolu fanova vladajuće stranke („Milo, Milo“), ne treba bezuslovno tretirati i kao „šifru“ ključnog hendikepa Filipa Vujanovića u izbornom procesu, kako to potenciraju iz opozicionih redova.
Oni koji znaju koliko „glasova na terenu“ donosi bezrezervna podrška Đukanoviću, svjesni su i činjenice da aktuelni šef države u borbu za novi mandat kreće sa ubjedljivo najbolje pol pozicije.
Ukratko, izborna matematika vladajuće koalicije svedena na jednačinu: Milovi obožavaoci (kojih nije malo u Crnoj Gori), i oni koji grčevito žele da on još dugo bude na čelu partije i države, (takvih je još više), u nedelju 6. aprila će biti Bez dileme. Baš kako se kaže i u predizbornom sloganu Filipa Vujanovića.
Bio je ministar pravde (1993 - 1995), ministar unutrašnjih poslova (1995 - 1998), predsjednik Vlade (1998 - 2002) i predsednik Skupštine Republike Crne Gore (2002). Za predsjednika Republike Crne Gore izabran je 11. maja 2003. godine.
Šanse prema CEDEMU 52,5 odsto, a prema Ipresu - 40,7 odsto.
Mandić: Srpski političar u jurišu na crnogorski tron
Lider narodnjačkog bloka, koji u Crnoj Gori ima prefiks „srpski“, u predizbornoj kampanji se samoinicijatvino predstavio kao „tradicionalni crnogorac“, čime je najavio da među plemenima pod Durmitorom, Lovćenom, Bjelasicom i Orjenom u skorije vrijeme neće biti zauzimanja zajedničkog stava po pitanju nacionalnog identiteta.
Ovakvim predstavljanjem predsjednički kandidat Srpske liste Andrija Mandić indirektno je unaprijed odgovorio na pitanje koje je znao da će mu tokom predizborne kampanje biti bar sto puta postavljeno iz suparničkog tabora – „kako se kandiduje za mjesto šefa države koju ne priznaje“. Suština Mandićeve poruke je, naravno, na potenciranju onog malog slova „c“.
Prvi čovjek Srpske narodne stranke se u finišu svoje kampanje predstavio i po drugim pitanjima kao tipični konzervativni političar sa ovih prostora – naglašavanjem porodice kao temelja društva, protivljenja uvođenja instiucije homoseksualnih brakova, protivljenja pristupanja Crne Gore NATO paktu, i obećanjem da nema kohabitacije sa protivničkom stranom.
Po ovom poslednjem obećanju, Mandić se bitno razlikuje od druge dvojice opozicionih kandidata koji su najavili da bi kao predsjednici mogli da sarađuju sa premijerom Đukanovićem.
Svoj oratorski dar Mandić je tokom kampanje vrlo vješto iskoristio u komunikaciji sa fanovima njegove partije kojima na mitinzima specifičnu glasnost i žestinu daju navijači Crvene zvezde i Partizana, prije svih frakcija Delije Bar koja je u pobratimskim odnosima sa drugarima iz Kosovske Mitrovice.
Glavni hendikep lidera Srpske liste na predstojećim izborima je u činjenici da između njegove popularnosti u konzervativnom srpskom bloku stoji znak jednakosti sa nepopularnošću koju “uživa” u konzervativnom albanskom i bošnjačkom bloku, kao i onom dijelu Crnogoraca koji govore crnogorskim jezikom.
Andrija Mandić rođen je 1965. godine u Šavniku. Diplomirao je na Metalurško-tehnološkom fakultetu u Podgorici.
Kao direktor i suvlasnik akcionarskog društva za preradu obojenih metala organizovao je prvu privatnu proizvodnju aluminijumskih legura u Crnoj Gori. U saradnji sa Metaluško-tehnološkim fakultetom iz Podgorica radio je na projektovanju, izradi i instaliranju opreme za livenje aluminijuma, kao i na komercijalnom metalurškom.
Šanse: CEDEM – 19,1 odsto; Ipres – 29,9 odsto.
Medojević: Pesnica bez jednog prsta
Vizuelno i retorički, najmoderniji i najliberalniji kandidat na predstojećim predsjedničkim izborima u Crnoj Gori je lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević, dobro poznat srpskoj javnosti kao jedan od medijski najeksponiranijih tzv. „tranzicionih savjetnika“. Među firmama kojima je ovaj inženjer elektrotehnike bio konsultant u procesu privatizacije su, između ostalih, Zorka Pharma, Vital, Fabrika šećera Crvenka, Apatinska pivara, Soko Štark, Knjaz Miloš...
Medojevićev glavni adut na predstojećim predsjedničkim izborima, iz perspektive njegovog PzP-a, je „multietičnost i multipragmatičnost“ njegovog programa i predizbornog vokabulara, što bi se ribarskom terminologijom moglo objasniti kao „bacanje velike mreže pa što se ulovi“. Naravno, mreža se baca u „vode“ nezadovoljnih pre svega ekonomskim dostignućima aktuelnog režima a takvih u Crnoj Gori nije malo.
Na jednoj od prvih konvencija, Medojević je multietnički princip svog programa opisao slikovito modelom „prstiju jedne šake koji su nerazdvojni i dobijaju snagu kada se skupe u pesnicu“ (prsti predstavljaju pet najbrojnijih naroda u Crnoj Gori). Na svim skupovima kandidata PzP vijore se tako i crnogorska isrpska i albanska ali i zastava EU.
Baš kao i kod kandidata vladajuće koalicije, iza glavnog izbornog aduta Meodjevića, stoji i njegov najveći hendikep.
Riječ je o problemu koji bi se mogao objasniti parafrazom one Medojevićeve metafore o šaci skupljenoj u pesnicu – lider PzP, naime, gotovo nimalo neće moći da se osloni na onaj „srpski prst“. Na ovu situaciju uticalo je više faktora od kojih je svakako najvažniji Medojevićeva podrška izglasavanju Ustava u kojem srpski jezik više nije službeni iako se na poslednjem popisu (2003. godina), čak 64 odsto građana Crne Gore kao svoj maternji jezik navelo baš srpski.
Drugi faktor zbog kojeg je Medojevićeva „pesnica“ ostala uoči izbora bez jednog „prsta“ je jednostrano proglašenje nezavisnosti Kosova, što je između crnogorskih Srba i crnogorskih Albanaca napravilo novi jaz. Treći, ujedno i vrlo važan faktor za javljanje sindroma „pesnice sa četiri prsta“, je u činjenici da su Srbi iz Crne Gore tradicionalno naklonjeni kozervativnim političkim opcijama, čji je reprezent kandidat Srpske liste Andrija Mandić. Četvrti faktor je vezan za buđenje SNP-a, na koje je uticao novi lider partije Srđa Milić, takođe kandidat na predstojećim predsedničkim izborima.
Uz pomenute “otežavajuće okolnosti”, Medo na izbor izlazi i sa specifičnim bremenom koje nosi jedna kritika pokojnom srpskog premijera Zorana Đinđića upućen sa stranica lista nekadašnjeg šefa Zemunsko klana Dušana Šiptara Spasojevića (Identitet).
Šanse : CEDEM – 18,3 odsto, Ipres – 18,5 odsto
Milić: Mnogo simpatija, malo strasti
Mnogo simpatija, ali malo strasti – mogao bi biti opis reakcije koju je u svojoj predizbornoj kampanji u crnogorskoj javnosti izazvao kandidat Socijalstičke narodne partije Srđan Milić. Ključne poruke lidera SNP-a minulih nedelja bile su da je „Crnoj Gori potrebno pomirenje“ odnosno da je „vrijeme za pravdu“. Nedostatak vatrenih tonova u predizobornoj retorici i insistiranje na temama koje se bave socijalnim i ekonomskim problemima, učvrstio je Milića na poziciji najboljeg „rezervnog predsedničkog kandidata“.
Kako u Crnoj Gori, utisak je, još nije došlo vrijeme za takvu političku retoriku, kandidat SNP-a će verovatno morati da sačeka da plodove pobranih simpatija u narodu pobere nekom drugom prilikom.
S obzirom da je nekad najjaču opozicionu stranku preuzeo u trenutku kada je imala podršku dovoljnu da jedva pređe cenzus, rezultat koji će Milić ostvariti na predstojećim predsedničkim izborima će izvesno pokazati da njegova reforma SNP-a počela da daje rezultat.
Šanse : CEDEM - 9,8 odsto , Ipres - 10, 9 odsto.
(Redakcija MONDO CG)