U velikim gradovima svijeta širi se nova vrsta urbane gerile, ali koja ne nosi puške i pištolje, nego sadi cvijeće.
Pokret koji se već proširio u Londonu, Parizu, Los Anđelesu nazvan je "gerilsko baštovanstvo", kao nova vrsta urbanih grafita i borbe za zaštitu životne sredine, javlja "Glas Amerike".
"Gerilci baštovani" su građanski aktivisti koji transformišu urbani pejzaž sadeći cvijeće na javnim, zapuštenim prostorima bez dozvole. Mogli bi ih zvati grafitima sa suncokretima i petunijama.
Vjerovatno je da su izabrali izraz gerila, jer se pojave i izgube u kratkom vremenskom roku.
"Odaberemo mjesto i dođemo bez dozvole. Uradimo ono što treba da uradimo i - izgubimo se", kaže Tereza Blaner i njen partner Dog, koji su pokušali da sađenjem cvijeće upozore i spasu zaboravljeni dio svog vašingtonskog susjedstva.
Oni imaju i svoje blogove na kojima pišu o svojim baštovanskim grafitima - često načinjenim krišom i pod okriljem noći. Često koriste Internet za oglašavanje o mjestu naredne "akcije".
U gerilskom baštovanstvu je važno da se koriste biljke koje ne zahtijevaju veliku njegu i treba da se sadi tamo gdje se ne održava zelenilo, gdje i inače neće nastati nešto lijepo.
"Gerilci baštovani" često biraju istaknute lokacije da bi uputili poruku o zaštiti sredine - kanalizacioni otvor ili napuštenu kutiju za novine. Međutim, Tereza kaže da njeni gerilci više vole da stvaraju stalne urbane bašte koje ljudi - i opštinski radnici - kasnije neće moći da unište.
Ovi placevi sada možda ne izgledaju naročito privlačno. Ali kada dođe proljeće, umjesto popucalog betona, tu će biti žbunje i cvijeće. Iako su vjerovatno prekršili gradske propise o privatnom posjedu, oni ne očekuju da će imati probleme sa policijom.
"Mi smo im najmanja briga. Subotnje veče u gradu? Sigurna sam da se tu događa daleko više stvari od baštovana koji sade biljke u mraku", kaže Tereza Blaner.
(Tanjug)