Milo Đukanović obavijestio DPS da se povlači i predložio ministra finansija Igora Lukšića za novog premijera
Crnogorski premijer Milo Đukanović obavijestio je danas Predsjedništvo Demokratske partije socijalista da se povlači sa funkcije, a rukovodstvo vladajuće partije za mandatara je odredilo dosadašnjeg potpredsjednika vlade i ministra finansija Igora Lukšića, saznaje TVCG.
"Donio sam odluku da podnesem ostavku na dužnost predsjednika Vlade Crne Gore. Moja odluka nije iznenadna, ishitrena i nije donešena kako to tvrde neodgovorni pojedinci, ni pod čijim pritiskom, niti iznutra niti spolja. Odlazim čiste savjesti i uzdignuta čela, zadovoljan onim što sam sa mojim timom uradio", kazao je premijer Milo Đukanović. On je, na godišnjoj konferenciji za medije, saopštio da ostaje u vrhu DPS-a.
"Danas, kada je Crna Gora stabilna zemlja, kada je izašla iz recesije, kada je postala kandidat za članstvo u EU, kada se nalazi u predvorju NATO-a, stekli su se uslovi za moje povlačenje iz izvršne vlasti. Procijenio sam da je vrijeme da se i ovim ličnim činom stvore uslovi za promjene na čelu Vlade bez ikakvih potresa i posljedica po dalji uspješan unutrašnji razvoj i evroatlantski put Crne Gore," kazao je Đukanović.
Đukanović je, govoreći o rezultatima Vlade u proteklih godinu dana, kazao da je Crna Gora dobila status kandidata za EU sa realnim šansama za dalji napredak na jesen naredne godine.
" Izazov je ispunjavanje uslova za ostvarivanje datuma za pregovore", rekao je Đukanović.
Premijer je kazao da ga raduje ocjene ključnih međunarodnih faktora da su postali zemlja dobrih vijesti i oaza mira na Balkanu.
"Dalji izazov predstavlja izgradnja nezavisnih i profesionalnih institucija za jačanje vladavine prava", poručio je Đukanović, dodajući da je nastavljen i zaokružen institucionalni okvir za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije.
Očekuje se da Lukšić poslanicima crnogorskog parlamenta uskoro saopšti sastav svog kabineta. TVCG saznaje da će biti promjena u sastavu vlade.
Dosadašnji potpredsjednik vlade Svetozar Marović danas je potvrdio ranije saopštenu namjeru o napuštanju vlade u slučaju Đukanovićevog odlaska.
Biografija Mila Đukanovića
Đukanović je rođen 15. februara 1962. godine u Nikšiću. U tom gradu je započeo školovanje, a nastavio u Podgorici, gdje je završio gimnaziju i Ekonomski fakultet.
Prema Forbsovoj listi najbogatijih predsjednika nalazi se na 20. mjestu u svijetu sa bogatstvom koje se procjenjuje na 14,8 miliona dolara.
Đukanović potiče iz porodice kojoj je, reklo bi se, vlast u krvi. U vrijeme Kraljevine Jugoslavije, njegov djed Blažo Đukanović je bio zetski Ban, a tokom rata je bio gospodar Crne Gore, Boke kotorske i Sandžaka, kao general četničkih snaga koje su se borile na tim prostorima. Milov sin nosi ime po djedu.
Vrata Saveza komunista otvorio mu je otac Radovan, koji je bio istaknuti komunistički funkcioner, a nakon obaranja republičke vlasti, januara 1989. godine, Đukanović nalazi mjesto u vladajućoj garnituri.
Politički je bio aktivan još na fakultetu, gdje je bio predsjednik omladinske organizacije.
Po završetku studija počinje da se profesionalno bavi političkim radom. Od 1986. do 1988. godine bio je član Predsjedništva Republičke konferencije Saveza socijalističke omladine (SSO), zatim član Predsjedništva SSO Jugoslavije, a od 1989. do 1991. sekretar Predsjedništva Centralnog komiteta Saveza komunista Crne Gore.
Na prvim višestranačkim izborima krajem 1990, kao kandidat Saveza komunista Crne Gore (SK CG) izabran je za poslanika u Skupštini Crne Gore, a 15. februara 1991. godine za predsjednika Vlade Republike Crne Gore.
U to vrijeme bio je najmlađi premijer u Evropi. Na istu funkciju je uzastopno biran još dva puta, posle konstituisanja druge višestranačke Skupštine, 5. marta 1993. godine i novembra 1996. godine. Na tu funkciju sva tri puta ga je predložio predsjednik Republike Crne Gore Momir Bulatović.
Za predsjednika Crne Gore izabran je 19. oktobra 1997. (u drugom krugu) kada je dobio 174.745 glasova. Njegov protivkandidat Momir Bulatović dobio je 169.257 glasova.
Na funkciju predsjednika Crne Gore podnio je ostavku 25. novembra 2002, a 8. januara 2003. ponovo je postao premijer.
U samostalnoj Crnoj Gori, odlukom Vlade 20. juna 2006. Đukanović je preuzeo i resor ministarstva odbrane do završetka septembarskih parlamentarnih izbora.
Posle apsolutne pobede njegove koalicije (DPS-SDP) na septembarskim parlamentarnim izborima 2006. Đukanović se povukao sa najviših državnih funkcija, a na mesto premijera došao je Željko Šturanović.
Posle povlačenja Šturanovića sa mesta premijera Crne Gore, 29. februara 2008. Đukanović je ponovo, peti put, izabran za premijera.
Član je Demokratske partije socijalista (DPS) od njenog osnivanja, od proljeća 1991. kada je SK CG promijenio naziv u DPS.
DPS se pod tim imenom prvi put pojavila na izborima 20. decembra 1992. kada je u republičkom parlamentu CG osvojila 46 od 85 poslaničkih mjesta.
Đukanović je godinama bio potpredsjednik ove stranke. Ostavku na tu funkciju podnio je 25. marta 1997, nakon kritika koje su mu uputili neki članovi DPS i njen predsjednik Momir Bulatović zbog izjava u štampi u kojima kritikuje vlast u Beogradu i ličnost predsjednika Srbije, Slobodana Miloševića.
Mjesec dana kasnije, na predlog Momira Bulatovića, ponovo je postao potpredsjednik DPS-a, ali su se sukobi u stranci i dalje nastavili, dok nije došlo i do konačnog rascijepa i podjele DPS-a na dvije stranke istog naziva.
Na kongresu otcijepljenog krila stranke, koje je podržavalo Momira Bulatovića, u Kolašinu 1997. godine, Momir Bulatović je izabran za predsjednika, a u martu 1998. ta stranka je promijenila ime u Socijalistička narodna partija (SNP).
Drugo krilo DPS-a, okupljeno oko Mila Đukanovića, održalo je Treći kongres stranke 31. oktobra 1998. godine, na kojem je usvojen novi Statut.
Glavni odbor DPS-a je, prema novom Statutu, na sjednici od 9. novembra 1998. godine, izabrao Predsjedništvo DPS-a, koje je novi organ upravljanja strankom i broji 11 članova.
Milo Đukanović je izabran za jednog od članova i faktički za prvog čovjeka DPS-a.
Od tada je Đukanović lider DPS-a. Na Petom kongresu DPS-a 19. maja 2007. ponovo je izabran za predsjednika stranke.
Koalicija Evropska Crna Gora Mila Đukanovića na parlamentarnim izborima u martu 2009. osvojila je apsolutnu pobjedu sa 46 osvojenih mandata u Skupštini Crne Gore, a Đukanović je 10. juna te godine šesti put izabran za predsjednika vlade Crne Gore.
Bio je predsjednik Auto-moto saveza Jugoslavije.
Dobitnik je Nagrade za mir i Medalje za mir u svijetu za 2004. koju Međunarodna asocijacija svjetskih edukatora mira dodjeljuje svake godine (od 1973.) istaknutim političkim ličnostima za njihov doprinos ciljevima mira i regionalne stabilnosti. Nagradu "Ličnost godine" za 2006. godinu dobio je od sarajevskog lista "Dnevni avaz".
Dobitnik je Povelje Evropskog centra za mir (EPCD) Univerziteta za mir UN 2007. godine, a iste godine je primio i počasno priznanje za humanizam Internacionalne lige humanista (ILH). Za protektora Evropske akademije nauka i umjetnosti izabran je 6. marta 2010. godine.
Đukanović je 28. marta 2008. godine saslušan u Tužilaštvu u Bariju (Italija) u okviru istrage o mafijaškom udruživanju radi šverca cigareta i pranja novca. Njegovo svjedočenje je arhivirano.
Sud u Bariju odlučio je 21. maja 2009. da arhivira slučaj protiv Mila Đukanovića, u vezi sa trgovinom cigaretama.
Govori ruski, a služi se engleskim jezikom. Oženjen je Lidijom Kuč, imaju sina Blaža.
Biografija Igora Lukšića
Igor Lukšić, najmlađi potpredsjednik Vlade, rođen je 14. juna 1976. godine u Baru, gdje je završio osnovnu i srednju školu.
Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Podgorici 10. juna 1998. godine na smjeru preduzetništvo.
Na istom fakultetu magistrirao je 3. oktobra 2002. godine na temu "Spontani poredak i tranzicija" i doktorirao 10. septembra 2005. godine na temu "Tranzicija - proces ostvarivanja ekonomskih i političkih sloboda".
U periodu jun 1998. godine - februar 2000. godine radio je kao saradnik na implementaciji programa pomoći Evropske komisije "Obnova" u Ministarstvu spoljnih poslova Crne Gore.
Od februara 2000. godine do januara 2001. godine radio je kao savjetnik za međunarodne odnose u DPS-u.
U periodu januar - maj 2001. godine obavljao je poslove sekretara u Ministarstvu spoljnih poslova. Od marta 2003. godine do juna 2006. godine bio je poslanik u Skupštini Srbije i Crne Gore.
Četiri puta je biran za poslanika u Skupštini Crne Gore (2001, 2002, 2006. i 2008. godine).
U periodu januar - april 2003. godine bio je savjetnik predsjednika Vlade za odnose s javnošću. Od marta 2003. godine do februara 2004. godine obavljao je poslove zamjenika ministra spoljnih poslova Srbije i Srne Gore.
Od februara 2004. godine biran je na dužnost ministra finansija četiri puta, a od decembra 2008. godine za potpredsjednika Vlade dva puta.
Od 2006. godine guverner je u ime Crne Gore u Svjetskoj banci i Evropskoj banci za obnovu i razvoj.
Docent je i predavač na Fakultetu za međunarodnu ekonomiju, finansije i biznis u Podgorici, na predmetima Ekonomija i razvoj i Tržišni proces, a u ljetnjim semestrima 2004, 2005. i 2006. godine na Ekonomskom fakultetu u Podgorici bio je saradnik na smjeru preduzetništvo.
Objavio je više stručnih radova i knjiga. U jesen 2001. godine objavio je knjigu poezije i proze „Knjiga smijeha“.
Tečno govori engleski, služi se francuskim i italijanskim jezikom.
U braku je sa Natašom i ima kćerke Sofi i Dariu.
(agencije/MONDO)