Među vinogradima Provanse, u podnožju starog grada Gorda, nalazi se jedinstven muzej na svijetu - Muzej vadičepova
Kad je Drugi svjetski rat zakucao i na vrata Francuske, ogroman broj Francuza krenuo je ka jugu zemlje koji još nije bio okupiran.
Poznati slikar Andre Lot skrenuo je pažnju svom prijatelju Marku Šagalu (1887-1985) na živopisni utvrđeni grad Gord u Provansi. Udaljen četrdesetak kilometara od Avinjona, Gord se uzdizao na vrhu brda i izgledao je kao zamrznut u nekim davnim vremenima. Drugim riječima, kao da rat tu nikada neće doći. Dakle, savršeno mjesto za skrivanje.
I tako je već slavni Mark Šagal, sa ženom Belom i ćerkom Idom‚ 1940. godine stigao u Gord. U podnožju Gorda blistali su vinogradi, maslinjaci, uzdizali se čempresi, cvjetala lavanda, pilo se vino.
Na velikom imanju se nalazi Citadela. Tu je smješten jedinstven muzej. Muzej otvarača za boce - Musée du Tire-Bouchon. Razumije se, ovdje mogu da se kupe i najplemenitija i najskupocjenija vina: gusta crna koja mirišu na ljubičice, roze - inače provansalski specijalitet, bijela vina, pjenušava vina...
Čim posjetilac uđe u Citadelu u selu Menerb, osjetiće snažan miris vinskih bačvi i samog vina. U hladovini kamene kuće na zidovima pod posebnim osvjetljenjem blistaju boce, a u susjednoj sali izloženi su brojni vadičepovi neobičnih oblika. Prava su rijetkost, a većina su unikati.
Izloženo je više od hiljadu komada nastalih od početka 17. vijeka do danas. Bezmalo sve primjerke sakupio je gospodin Iv Ruse-Ruar, francuski filmski producent i političar.
Poklonici dobrih vina, oni koji u vinu umiju znalački da uživaju, vjerovatno vode računa na koji će način otvoriti dragocjenu bocu. Ostatak, odnosno većina, uglavnom ne postavlja nikakva pitanja. Njihovu ravnodušnost svakako neće razumjeti onaj ko sebe naziva pomelkofilom.
Jer, pomelkofili su poklonici, odnosno sakupljači otvarača za boce. Izraz potiče od grčke riječi poma što znači čep, elken - izvaditi, i riječi philo, što označava ljubav ili naklonost.
Neko bi rekao da vadičepovi postoje odvajkada. Njihova istorija počinje u 17. vijeku, kad su staklene boce počeli da zatvaraju čepovima od plute. Treba imati u vidu da plutanim čepovima nisu zatvarane samo vinske boce, već i pivo, maslinova ulja, pa i parfemi! Od tog časa bilo je izvjesno da mora da se nađe način da se taj čep najlakše, ali i u potpunosti izvadi. Neki zavijutak sa šiljkom na vrhu, sličan spravi kojom su čišćene cijevi na vatrenom oružju, piše "Politikin Zabavnik".
Od tog trenutka otvarači za boce kao da nisu prestali da se mijenjaju, držeći se tog središnjeg dijela koji je takoreći uvijek ostajao isti: zavrtanj sa šiljkom na kraju.
Još početkom 18. vijeka izmišljeni su vadičepovi s polugom. U sredini je i dalje stajao zavrtanj sa šiljkom, ali s ručicama sa strane koje bi podigle čep onog trenutka kad bi zavrtanj do kraja "ušao” u plutu. Slični vadičepovi postoje i danas.
U četiri vijeka dugoj istoriji vadičepova svakako je zanimljivo otkriće otvarača na gas nastalih šezdesetih godina prošlog stoleća. Kroz plutu bi se u bocu ubrizgavao određeni gas, pa su čepovi izlijetali napolje poput metka. Međutim, zbog brojnih nezgoda koje su se prilikom otvaranja boca događale, ovi vadičepovi ubrzo su prestali da se koriste.
Od sredine 18. vijeka, kad je izrada djelotvornih, trajnih i otpornih vadičepova bila u potpunosti savladana, stvaralačka mašta zanatlija koji su izrađivali otvarače za boce kao da se razbuktala. Dakle, vadičep nije bio samo sprava kojom se otvara boca: postao je ukrasni predmet. U izvjesnim slučajevima i dragocjenost.
U Muzeju vadičepova u Provansi izloženi su otvarači s drškama različitih oblika: od grozdova, oružja, Kupidona, do glava hrabrih vikinga. I materijali su u skladu s društvenim položajem i bogatstvom onih koji su ih koristili ili naručili: neki su izrađeni od zlata, srebra, sedefa, slonovače, s dragim kamenjem...
Najčešće su na nekom vidljivom mjestu (u zavisnosti od oblika) bili ugravirani i inicijali (bogatog) vlasnika. Većinu takvih vadičepova pravili su zlatari i juveliri. Najljepši primjerci u provansalskom muzeju možda su oni koje su izradili holandski zlatari. Bili su to majušni vadičepovi za boce od parfema u baroknom stilu. Tim putem krenuli su i savremene modne kuće i njihovi kreatori.
Ipak, najveću pažnju posjetilaca Muzeja privlači engleski vadičep iz 19. vijeka. U stvari, to i nije vadičep - već pištolj. Posjetilac bi mogao da se zakune da je nekada pripadao samom Šerloku Holmsu. Otvara vinske boce, a može i da zapuca...
(MONDO)