Pesme Tome Zdravkovića i posle 19 godina slušane i pjevane. Više od 120.000 Tominih obožavalaca na Facebooku.
Legendo! Ovo je najčešća riječ koju fanovi Tome Zdravkovića na Facebooku upućuju svom omiljenom pjevaču. I dan danas. Poslednje godine bilježe više od 120.000 njegovih "registrovanih" obožavalaca na ovoj društvenoj mreži.
Poslednjeg dana septembra biće obilježeno 19 godina otkako je njihov idol napustio ovaj svijet, ali sve to vrijeme njegova legenda ne blijedi. Naprotiv, pišu "Novosti".
Gdje je tajna ovog muzičkog fenomena koji je otišao u vreme kada veliki broj njegovih sadašnjih obožavalaca nije ni rođen? A gotovo da nema dana kada se njegove pjesme ne oglase na radiju, televiziji, svadbama, ispraćajima... Veseljima i tugovanjima.
Zvanično je važio za narodnjačkog šansonijera i pjevača tuge. U beogradskoj čaršiji, a i šire, znali su ga kao boema, šarmera i šmekera.
Mnogima je priraslo za srce i voljeli su ga sa svim njegovim vrlinama i manama. Bilo je i onih koji su govorili da nije ni najljepši, ni najzgodiniji, a ni najbolji pjevač. Nepodijeljeno je mišljenje, međutim, da je bio jedinstven i specifičan. Neponovljiv.
Kako opisuju neki raspjevaniji analitičari njegovog opusa, "svi smo nekad nekog ljubili pod palmama, na obali mora, očajavali misleći da smo dotakli dno života, proklinjali prokletu nedjelju, voljeli Danku, Branku, Sanju, Ljiljanu..."
"Epitet pjevača tuge dali su mi novinari", znao je često da kaže.
"Ne ljutim se, jer u tome ima mnogo topline, emocija slovenske duše. Pjesme ne pišu srećni ljudi. Prever, Aragon, Jesenjin, moj drug Mika Antić, svi su bili plemenite duše i život im je ispunjavala tuga. Ja sam uz njih, ne kao pisac, nego kao pjevač tuge", govorio je Zdravković.
Žive pjevačke legende pamte ga kao običnog i jednostavnog kolegu. Predrag Gojković Cune kaže, za "Novosti", da je Toma Zdravković unio novine u narodnu muziku:
"Izdvajao se po stilu. U početku je bio osporavan, na primjer, kao pjesnik Dobrica Erić. Ali obično ti osporavani postaju legende i ljubimci.
Tekstovi su mu bili u stilu njegovog boemskog života. On je jedan od najznačajnijih pjevača koje smo imali. Njegove pjesme slušaće i pjevaće mnoge generacije, ali, treba reći, one nimalo nisu lake za pjevanje."
Njegova koleginica i dugogodišnja prijateljica Lepa Lukić kaže da su Tomine pjesme ostale u narodu jer su, prije svega, kvalitetne:
"Tomine pjesme su za sva vremena, živjeće još dugo. Najkraće, Toma Zdravković je naš Elvis Prisli."
Toma je dugo bolovao. Mnogo puta bio je otpisivan, pa se oporavljao... Kao da je prkosio bezizlaznim situacijama. Umro je 30. septembra 1991. godine, u 53. godini.
Na ispraćaju, na beogradskom Centralnom groblju, bilo je nekoliko hiljada prijatelja, kolega i poštovalaca. Bio je to njegov životni kraj, a sve ostalo je - legenda, pišu "Novosti".
(MONDO)